Švabe su poznate po tome što širom raširenih ruku prihvaćaju šljam iz azijskih i afričkih vukojebina..hrane ih, školuju, daju im mjesečna primanja, čak im dopuštaju i da prave prosvjede, jer eto; teško im je ne raditi ništa a biti plaćen.
Mi smo nažalost za švapsku gospodu seljaci koji su dovukli blato na svojim opancima i usmrdjeli njihovo tlo. Smatraju nas najnižom rasom pobožnih seljačića koji nedjeljom u kariranim košuljama idu na misu.
Neki zaista misle da na Balkanu još traju ratovi i da mi živimo u šatorima. Oni zaista misle da mi iz manjih gradova i iz sela životarimo pri dnu civilizacijske ljestvice!Da smo seljačići koji još misle da tramvaj vuku konji i da idemo spavati u 8 popodne jer je mračnije nego šupak obiteljske krave.
E malo su se zajebali u tome, jer mi kada dođemo u veliki grad iz svojih sela gdje smo živjeli u šatorima, jeli ukiseljeni kupus, pili svi iz iste čaše, srali iza štale i brisali dupe novinama, svi mi širom otvorenih očiju upijamo sva ta velebna čuda i razmišljamo kako ćemo dovesti svoju obitelj. I nekim čudom, unatoč našoj retardiranosti , uspijemo u tome, između Švaba plave krvi i bijelih ruku koji u mladosti uče njemački, idu na tenis i plešu valcer i žale za dobrim starim vremenima,kad bi stranca koji je došao trbuhom za kruhom ispred granice dočekao šerif, pljunuo mu na cipele i jasno stavio do znanja da tu nije dobrodošao.
Post je objavljen 07.06.2019. u 18:00 sati.