kiss me today

Slatka laž
i kišna kap
ojačale su lice.
I tad otopile ga...
lice od meda
ili leda
od blata
ili zlata
...sve je relativno
(vrhunac ili dno?)

Čovjek diše
i vjeruje da živi.
Dok je budan
ma jebe se njemu...
za noćne more
što do zore
drže oči
svake noći
...čvrsto zatvorene
(je li gotovo već?)

I ti lažeš.
Znaš da nisi čitav.
Rađe šuti
jer već raspadaš se...
ti nisi prvi
hladne krvi
kosa sijedi
pogled blijedi
...i ti mijenjaš se
(je li moguće?)

Zašto sada?
Nitko ne zna.
Kažu
Sve u svoje vrijeme...
čovjek dolazi
i prolazi
i ljubi
i gubi
...dok čeka svitanje
(i novo pitanje)

evo, danas ću pisati o kreativnostiu mene i moje frendice kad je u pitanju muljanje...
dakle:
cilj: izbjegavanje odlaska na dramsku iz razno raznih razloga
dodatak: nije da ne volimo dramsku i da nam se ne da nego smo stvarno imale dobre razno razne razloge

dakle:
1.plan
ne idemo na dramsku i kažemo istinu: moramo učiti/odmoriti se/ići van s dragim
-plan razmatran nekoliko sekundi i zatim jednoglasno odbačen

2.plan
idemo na dramsku a sve ostalo ostavimo za drugi put
-plan mrvicu duže razmatran ali također jednoglasno odbačen

3.plan
ne idemo i kažemo da je ona morala na inekciju za vrat( što je djelomice istina) a ja moram čuvat sestru
-plan preočit


4.plan
ne idemo i kažemo da imamo probu na plesu zbog uskorog nastupa
-plan neko vrijeme smatran savršenim, a tad samo se sjetile da još jedna cura s dramske ide s nama u grupu. plan propao

5.plan
u očaju, kombiniramo 2. i 3. plan: ja idem na dramsku i kažem da je ona išla na inekciju za vrat
- i tako, zahvaljujući mojoj volji za žrtvovanjem u cilju njenog boljeg provoda, plan je prihvaćen i proveden... eh što sve neću napravit za best frendicu...

ah dobro, sad kad sam sama sebe prikazala savršenom frendicom mogu se prestat hvalit, i lagano ić spavat... he, he... ma volimo se nas dvije...
laku noć

dobro, ovo mi stvarno počinje ić na živce... već je postalo tipično da je tjedan (mislim na radni dio tjedna) ono, koliko toliko ok... malo hladan i to ali ok. ali čim dođe samo ono p od petka pojave se crni i teški oblaci kao po narudžbi...
i tako nama ovdje cijeli vikend prkleta kiša svira po prozorima, dok čitam po blogovima da čak i u splitu pada snijeg... pa dobro šta to majka priroda ima protiv nas mladih nada Pule?

a uglavnom, vrijeme na stranu... i ovako i onako je vikend bio sav neki smrdan... jučer sam cijelo jutro provela na probi, popodne sam se trebala bacit na učenje, ali je taj plan propao... navečer sam išla u disco... prvo mi je bilo super neko vrijeme, pa dosadno neko vrijeme, pa sam skoro zaspala u jedno vrijeme pa mi je opet bilo super neko vrijeme, pa je bilo vrijeme za ić doma... pa mi se opet spavalo.
a danas sam se probudila oko 1, doručkovala, pa ručala, pa se zajebavala s Hamletom cijelo popodne(čovječe, to nije tragedija, to je masovni pokolj) i navečer sam išla kod dečka. i sad sam doma, pišem i čekam da se skine pjesma...
i eto skinula se... to znači da mi je vrijeme za krpe... tako da laku noć...

1. telefonski poziv: ja i frendica
ja- bok
ona- bok
ja-kako si
ona- dobro
ja- dobro
ona- šta dobro?
ja- pa dobro je da si dobro
ona- aha... dobro... di ideš sutra navečer?
ja- ne znam. di ti ideš danas navečer?
ona- ne znam. di ti ideš danas navečer?
ja- ne znam. di ti ideš sutra navečer.
ona- u imperial, sa sandrom. ideš?
ja- ma ne znam.
ona- a dobro
ja- šta dobro
ona- pa ne znam
ja- a dobro. možda budem išla.
ona- dobro, budi. a večeras ideš s dragim?
ja- ne znam. ideš ti s dragim?
ona- ne znam.
ja- dobro jel shvaćaš ti da mi živimo u neznanju???
ona- da. pa šta očeš... kome se da planirat.
ja- dobro, sad ću ti spustit. pa ću te nazvat.

2. telefonski poziv: ja i moj dečko
on- halo?
ja- ej
on- bok
ja- di si
on- kod frenda
ja- a večeras?
on- pa... s tobom
ja- ok, drago mi je da znam
on- i meni. nazvat ću te
ja- ok

3.telefonski poziv: ja i frendica
ona- opet ti
ja- aha
ona- ideš s njim?
ja- aha
ona- dobro
ja- dobro. ideš ti snjim?
ona- ma valjda
ja- dobro
ona- ok, vidimo se
ja- ok, bok



i eto... moj savršeno neplanirani petak... pa bumo vidli kak će sve ispast... kiss svima

... kako me možeš izluditi jednom riječju... prošaptanom tiho, tako blizu moga vrata...
jednim poljupcem... polaganim i nježnih... jedva mi dodrujući usne...
i ne želim krenuti doma... želim te zagrliti još jednom... a ti znaš da već kasnim... ali ne želiš me pustiti... ni ja ne želim otići... ali odlazim s osmijehom na licu, i jedva čekam sutra, da se opet utopim u tvojim očima...

pa eto danas je bio super dan... i teško mi je zapravo skužit da je već četvrtak... kako nepošteno da uvijek kad je tjedan dobar prođe tako brzo... a onaj u kojem npr. imam tri kontrolne i još koje ispitivanje i jednu lektiru zna trajat ko tri tjedna... a uglavnom, meni je ovaj tjean bio ok... puno bolji od prošlog, definitivno... i to je to... nemam baš inspiracije za pisanje večeras... pa ću drugi put...

laku noć svima

noćas opet u snovima skitam
nalazim nježan i strastven ritam

opet tvoje su usne odjednom kraj mog vrata
i minuta se čini duža od sata

dok uzimaš mi ruku i vodiš me sa sobom
ja slijepo, po zvuku, hodam za tobom

korak po korak uz igru nota
tvoj pogled me u trenutku kao početnicu smota

i mi plešemo dalje... brzo...polako
vrtimo se, lebdimo, tečno, glatko, lako

kao da godinama plešemo samo
i muzici nikad prestati ne damo

i tad dolazi jutro, ostavljaš me u zori
dok budim se koža i dalje od dodira mi gori

i znam da opet u snove ćeš mi doći
i plesat ćemo zajedno cijele tople noći

ovu rečenicu našla sam u jednoj knjizi Ivana Borkovića, mladog hrvatskog pjesnika čije knjige mi se dosta sviđaju a sjetila sam se te rečenica nakon što sam vidjela ovu sliku...

za danas nisam posebno inspirirana, tako da vam neću pisati o svojim problemima ni nevoljama ni novostima nego vas samo pozdravljam, želim dobar dan i ostavljam s jednom predivnom izrekom:

Život se ne broji brojem udaha, već brojem trenutaka koji oduzimaju dah...

eto, danas je bio neki totalno čudan dan i nisam sigurna da li da ga uopće opisujem ili ne...
ma mislim puno se stvari desilo i nekih 15 puta sam se skoro rasplakala i crknula od smijeha u isto vrijeme... a šta ćeš, život je smiješan...
evo ostavit ću vam za kraj samo jednu sličicu koja je meni skroz slatka.
to smo ja i moj dečko, slučajno je ispalo tako ali meni se full sviđa. check it out...


a on je danas na treningu opet uganuo nogu... već treći put ovaj mjesec... tako obožava košarku a tako nema sreće...

p.s. hvala svima na komentarima, puno mi znači... super ste
laku noć

rečeno je što je rečeno. i sad je ostala samo šutnja.
meni je hladno i zato ležim pod dekom. njemu nije, on leži na deci. i u svoj toj tišini čuju se samo ljubavni hitovi na tv-u. i razdvaja nas deka.
i nakon skoro sat vremena bez ijednog slova izrečenog, ja se dižem jer moram otići. na izlasku iz sobe nemam snage pozdraviti ga već samo kažem još nekolko glupih riječi za koje ne znam da li uopće tvore smislenu rečenicu.
ja sam u hodniku i on izlazi iz sobe. i dalje šutnja.
moji pokušaji otključavanja vrata zvuče tako glasno. izlazim iz stana. on me gleda. i ja njega gledam. i što bi sad trebala reć?
ništa nije rečeno i ja zatvaram vrata za sobom.
znam da čuje moje korake po stepenicama i ne znam zašto stajem. on otvara vrata. ja nastvaljam dalje. i pogledam ga. nijedna riječ. odlazim dalje.
tri kata ispod čujem zaključavanje vrata. suza napokon kreće.
pred zgradom se zaustavljam. i uskoro čujem trčanje niz stepenice. stane ispred mene i ogleda me.
ovaj put riječi se čine toliko blaže. i moje i njegove. ja govorim da kasnim doma. i on me poljubi. i njegove usne se čine tako tople. i zagrli me.
rečeno je što je rečeno. i sad je ostao zagrljaj.
a kraj? ja odlazim doma s poljupcem, i on odlazi doma, jer se zamalo smrznuo trčeći za mnom bez jakne.

i znam da ćemo se sutra opet vidjeti. i tad neće biti ni trenutka bez riječi ili poljubaca. zato unot ću u san mirna.

mojoj frendici i jednom frendu kojima baš i ne ide u zadnje vrijeme:

i love you

čisto malo zajebancije: ko sam bila prije:

In a Past Life...

You Were: A Mute Mathematician. Where You Lived: Ukraine. How You Died: The Plague.

evo ovaj post posvećujem nama mladima iz Pule koji nemamo više kamo! jučer je bila zadnja večer u uljaniku(discu) jer su ga koliko ja znam prodali i sad ko zna sta ce tamo bit. nije da sam išla u uljanik, prestala sam još prije, ali stvar je u tome što: u zadnje vrijeme je u uljanik išla ekipa iz 5,6 razreda, prije godinu dvije je išla ekipa iz osmog i prvog srednje, prije toga su išli još i stariji... dakle što hoću reć je da sve mlađi i mlađi tjeraju starije jer ni oni (ti mladjđi) nemaju di... preko ljeta još čak i nije toliki bed jer je toplo i izađeš bilo di i zabavljaš. ali npr. ja sam jučer otišla do Arube ( nekog kao cluba) i tamo sam se smrzavala!!! zato što: vani su sad maknuli sve one stolice što su bile preko ljeta a unutra je bilo krcato da se nije moglo ni uć kolika je gužva bila, a ne samo to, neg je tamo bila ekipa 22+... i šta ću je tamo da se guram s svima njima... i na kraju ostaje nam šta? Imperial? a to je u medulinu( koji za neinformirane nije u puli, vec u blizini) ali itamo sad počinju dolazit sve mlađi i mlađi, a i svaki put je sve veća tapija...
zaključak: dobro, kako oni (mislim na grad, valjda) očekuju da će držat mlade dalje od, šta ja znam, alkohola, droge, kriminala i sl. kad nemaju ti mladi (tj MI) di ić. Mama od moje best frendice baš je jučer komentirala: A ma, puknu se u venu i bar im je super... I sad ne znaš dal da se smiješ ili zaplačeš kolika je to istovremeno ironija i istina...

pa eto samo da se javim, iako nemam puno za reć, osim da se sad spremam i idem na ples za 10 minuta, pa sam vam htjela svima poželit dobro jutro... KIss

na toj brzoj rijeci misli i riječi
s kamena na kamen bez daha skačem
jedva mjesta za moje drhtaje ima
kamoli još i za moje snove...

dok ruše me sa svih strana sve jače
ja dalje stojim, smijem se i plačem
kako jedan kamen ostavljam za sobom
tako pred sobom viđam nove...

a ti, zašto stojiš na svom kamenu mirno,
zar ti skakati brane?
ali njih više nitko ne vidi, odavno
nitko ih više ne čuje, niti sluša

jer shvaćamo sad da to što leti je sloboda
a to što peče, to nisu rane
to što boli je slatko i zove se ljubav
to što skrivali su dugo,da, to se zove duša

eto, dakle: rezime:
-zaključila sam da mi tjedan bio sranje
-ali ipak je današnji dan na kraju završio(tj.završava) dobro
-naučila sam stavit slike(one velike) u blog
-naučila sam stavit mjuzu

uglavnom, bio je to poučan dan za mene
i skup za tatu (pis, daddy)

i to bi bilo to... GOODNIGHT!!!

ma dobro nije baš jako kišna... ali je mokra i puna ispraznog zvuka šuškanja mokrog lišća pod nogama dok pokunjeno hodam doma. Ajde, barem jedna dobra stvar je što je četvrtak, a to znači da još onih sedam dosadnih sati odsjedim u klupi, i onda dva i pol dana slobode... koliko toliko... upravo popila šalicu hladnog mlijeka (veoma zdravo s obzirom da kašljem ko konj zadnjih tjedan dana). bila sam kod dečka, i to me je baka zamalo zaklala jer sam htjela otić bez da išta pojedem, Čudno kako te ljubav uvijek zasiti. Nažalost odao me je mmoj stomak koji se baš onako meni u inat glasno javio... tako da sam ipak morala nešto pojest. a onda sam odležala sat vremena u naručju mog pospanog odabranika, i nakon toga krenula na ples. i onda sam došla doma. i sad pišem neka slova ovdje i mislim da zvučim glupo pa ću presta. KISS!!!

btw: hvala muzičarki koja mi je pomogla da naučim stavljat big sličice na post...

zašto svi osim mene znaju stavit lijepe velike slike u boxove i u post, a ja samo ovu bijednu minijaturu? help, anybody

kasni mi menga. živčana sam. u ponedjeljak sam se skoro (opet9 posvađala s trenericom.
mom frendu je umrla mama. jucer sam bila na pogrebu. on i njegova sestra su bili slomljeni. mrzim pogrebe. na putu doma sam zaspala placuci decku u krilu.
skoro sam se posvađala s best frendicom jer nešto nije štimalo oko cvijeća ili tako nešto. mrzim kad nešto krene krivo i za to je onda kriv koji je igrom slucaja dobio teret odgovornosti za to nešto. govorim o sebi.
dobila sam još jednu tricu iz matiša. prošle godina sam imala pet. i profu koju sam voljela. ove godine imam tri i profu koju mrzim. svaki sat sve manje kužim.
profa iz kemije nam je objavila radosnu vijest da pocinje ispitivat idući tjedan. Mislim, hvala, stvarno nisam znala sta bi učila preko vikenda pošto ionako imam samo još 4 predmeta za učit i jednu knjigu za pročitat. čovječe da nema kemije stvarno bi umrla od dosade.
a pada kiša.

ovaj tjedan skroz nije ok...

još jednom
si se vratio i opet
kucaš na moja vrata
još jednom
da se zaljubim
ne treba mi ni pola sata
još jednom
oči mi ispunjavaš
onim starim sjajem
još jednom
sve što imam, sve što jesam
tebi dajem
još jednom
duboko u sebi znam,
nema smisla da te molim,
ostat' sa mnom nećeš, zato
samo te još jednom volim

eto dakle, preživjeh još jedan ponedjeljak... zapravo jutros sam baš zaključila dataj dan i ne bi bio toliko loš, da nije ponedjeljak... ako kužite na šta mislim,... uglavnom nije ni važno...
danas sam s frendicom vodila dubokoumne razgovore o životu i osobnosti, stvarno ne serem valjda nas je puklo nešto, neam pojma... uglavnom ona je bila sva nekako ubedirana jer joj je odjednom dopalilo u glavu da je svo ovo vrijeme bila umišljena i glupa, i da ne shvaća kako su ju svi toliko trpili, i pita se da li ima pravih prijatelja...
došlo mi je da ju zašakarim onako skroz!!
znači ona se usuđuje nakon 12 godine super prijateljstva odjednom počet sumnjat u to kako sam se ja družila s njom samo zbog... ma zapravo ni ne znam koji bi razlog našla, jer sam si snjom uvijek bila super iako ni sam ne znam zašto... svašta smo prošle zajedno djelile neugodnjake i suze i smijeh i sve što je djeljivo praktički... i jednostavno mi je bilo jasno da ju je hvatala neka predblagdanska depresija pa sam joj rekla nek ode spavat...
ipak je ponedjeljak, ne?
znam ja nju sutra će me vjerovatno, potuno nevezano uz cijeli večerašnji razgovor, štekat da prođemo dužim putem do škole samo da bi GA vidjela, i ja ću naravno ić, ko što i uvijek idem... ipak je ona moja koka...

Turn it inside out so I can see
The part of you thats drifting over me
'Cause when I look you're never there
But when I sleep you're everywhere
You're everywhere

Tell me how I got this far
Tell me why you're here and who you are
'Cause everytime I look you're never there
And everytime I sleep you're always there

'Cause you're everywhere to me
And when I close my eyes it's you I see
You're everything I know that makes me believe
I'm not alone

Recognize the way you make me feel
It's hard to think that you might not be real
I sense that now, the water's getting deep
I try to wash the pain away from me
Away from me

'Cause you're everywhere to me
And when I close my eyes it's you I see
You're everything I know that makes me believe
I'm not alone
I'm not alone

(interlude)

When I touch your hand
It's then I understand
That beauty lies within
It's now that we begin
You always light my way
There never comes a day
No matter where I go
I always feel you soar

'Cause you're everywhere to me
And when I close my eyes it's you I see
You're everything I know that makes me believe
I'm not alone

You're everywhere to me
And when I catch my breath it's you I breathe
You're everything I know that makes me believe
I'm not alone

You're in everyone I see
So tell me
Do you see me?


preporučam cvima da poslušaju malo ovu grupu,meni su oni odlični...
a sad jurim pa ću pisat drugi put...

laka ti noć
svjetiljko mutna
što noćima kradeš mi san
što pališ se odlučno
večeri svake
i gasiš kad svane dan

laka ti noć
umorna cesto
što gutaš za korakom korak
te pospanog hoda
i lude vožnje
taj okus kiseo i gorak

laka ti noć
zvijezdo vedra
što se pojaviš kad tebi paše
tražiš li koje
novo dijete
što noćas puno nade ti maše?

laka ti noć
staro drvo
što stojiš i čekaš i dalje
nova lica i ljude
i jesenje kiše
što iznova vrijeme ti šalje

laka ti noć
kišico tiha
što kapima pozdravljaš jutra
nije da kažem
da te ne volim
al' slobodno otputuj sutra

laku vam noć
umorna želim
i bez riječi zaklapam oči
bilo mi je drago
družiti se s vama
i ove pospane noći

TRAVIS FIMMEL

Rođen 15.06.1979, Travis je bio najmlađi od tri sina, odgojen na farmi u Echui, Australia. U dobi od 17, napustio je svoj rodni grad i uputio se u Melbourne gdje je igrao nogomet i studirao management na RMIT University. Nedugo nakon što mu je slomljena noga uništila snove o nogometnoj karijeri, mladog i zgodnog Travisa opazio je lovac na nove modele dok je vježbao u dvorani. Godine 2000. odlučio je okušati se u glumačkoj karijeri, te je krenuo u Los Angeles sa samo 60 dolara u đepu. Tijekom mjeseci, zelenooki ljepotan pjavljivao se u videospotovima Jennifer Lopez i Janet Jackson; tada je došla suradnja s Calvinom Kleinom. Unatoč tome što se proslavio svojim lijepo oblikovanim tijelom, Travis nije odustajao od svoje želje za glumom. Govorio je "Ljudima trebaju godine da nauče glumiti. To je vještina , ne posao... To nije jedna od onih stvari u koje se možeš upustiti samo zbog izgleda." Njegova upornost se isplatila, između stotine konkurenata, Travis je 2003 godine bio odabran za glavnu ulogu u američkoj TV- seriji Tarzan.

"The Reason"

I'm not a perfect person
There's many things I wish I didn't do
But I continue learning
I never meant to do those things to you
And so I have to say before I go
That I just want you to know

I've found a reason for me
To change who I used to be
A reason to start over new
and the reason is you

I'm sorry that I hurt you
It's something I must live with everyday
And all the pain I put you through
I wish that I could take it all away
And be the one who catches all your tears
Thats why i need you to hear

I've found a reason for me
To change who I used to be
A reason to start over new
and the reason is You [x4]

I'm not a perfect person
I never meant to do those things to you
And so I have to say before I go
That I just want you to know

I've found a reason for me
To change who I used to be
A reason to start over new
and the reason is you

I've found a reason to show
A side of me you didn't know
A reason for all that I do
And the reason is you

moram priznat, stvarno mi je dobro počeo tjedan.
čak nisam srkastična kad to kažem... ne znam valjda je to zato što će sad doć onaj period testova, ispitivanja i svega toga, pa se onda sad odmaram i skupljam snagu za taj udarni period.
moram priznat da mi je skroz drago što se vratio stari sustav praznika, jer ono prošle godina je, da prostite, stvarno bilo sranje...ovako imamo ocjene zaključene do kraja godine i onda se možemo opustit za Božić, napit za Novu, i zajebavat sve one ostale dane... a kad dođe vrijeme natrag na učenje... a ma, meni paše...

a vama eto jedna lijepa pjesmica, ako od nijednog drugog izvora onda ju valjda bar znate s kućnih ljubimaca =D...

aj, bok ekipo, i želim vam utorak još i bolji od mog...




i call you,when i need you my hearts on fire
You come to me, come to me, wild and wild

You come to me, give me everything i need
Give me a lifetime of promises and a world of dreams
speak the language of love like you know what it means
And it can't be wrong, take my heart and make it strong, baby

chorus:
You're simply the best, better than all the rest, better than anyone, anyone
i've ever met!
I'm stuck on your heart, i hang on every word you say
tear us apart, baby i would rather be dead

In your heart i see the start of every night and every day
in your eyes, i get lost, i get washed away
just as long as i'm here in your arms i could be in no better place...

Chorus:
You're simply the best, better than all the rest, better than anyone, anyone
i've ever met!
I'm stuck on your heart, i hang on every word you say
tear us apart, baby i would rather be dead

It's the time you leave me i start losing control, you're walking away with my
heart and my soul, i can feel you even when i'm alone, oh baby don't let go!



and your the best, better than all the rest, better than anyone, anyone i've
ever met!
I'm stuck on your heart, i hang on every word you say
tear us apart, baby i would rather be dead, ooh you're the best!

prošla su već 4 dana
zar misliš da je lako
ne viđam te tako dugo
ne mogu više tako

nedostaješ mi, trebam te
samo želim te kraj sebe
sve što vidim, sve što čujem
sve me podsjeća na tebe

tad odlučim, kad vidim te,
sve ću reći ti u mah
eto, žurno prema meni ideš
i uzimam već dah

al' tad pogledaš me
poljubiš me
zagrliš me snažno
što sam ono htjela reći?
ma nije više važno...

***

nekon nova 4 dana
opet ludujem iznova
ne izlaziš iz moje glave
misli, riječi, snova

i što mi vrijedi glas
kad samo u grlu me zagrebe
i kako da ti stignem reći
da ne mogu bez tebe

pa, eto kad svi već toliko briju na te blogove, pa zašto ne bi i ja tako nešto napravila, pa ću ja sad lijepo pisat tu sve i svašta a vi ak vam se sviđa, super, ak ne pa onda ne morate čitat... =D

danas je bio kišni ponedjeljak, dakle za očekivati je bilo da neće bit moj dan, ali sam se zapravo ugodno iznenadila koliko normalno i bez stresa je prošao... valjda imam sreće ovaj tjedan...
dakle u školi nije bilo niš posebno novo... doma sam išla s dečkom i onda sam kod njega gledala crtiće i zaspala (ke romantično =D sta ne?), doma naravno kao i po običaju tvrdila sam sama sebi da ću učit ali hmmm.. pa recimo da je plan propao...
otišla sam do postolara jer mi je mam napokon rekla gdje je odnijela moje jazzerice (papučice za ples, ako netko ima problema s plesnim izrazima ) ali naravno da sam došla kad je već bilo zatvoreno... nema veze, plesala sam u čarapama... i naplesala se... sad sam umorna i idem spavat, tako da laku noc ekipo, eto prošao je još jedan ponedjeljak ove kišne jeseni...
laku noć