nedjelja, 20.11.2005.

tiha svađa. ona najgora.

Image hosted by TinyPic.com
rečeno je što je rečeno. i sad je ostala samo šutnja.
meni je hladno i zato ležim pod dekom. njemu nije, on leži na deci. i u svoj toj tišini čuju se samo ljubavni hitovi na tv-u. i razdvaja nas deka.
i nakon skoro sat vremena bez ijednog slova izrečenog, ja se dižem jer moram otići. na izlasku iz sobe nemam snage pozdraviti ga već samo kažem još nekolko glupih riječi za koje ne znam da li uopće tvore smislenu rečenicu.
ja sam u hodniku i on izlazi iz sobe. i dalje šutnja.
moji pokušaji otključavanja vrata zvuče tako glasno. izlazim iz stana. on me gleda. i ja njega gledam. i što bi sad trebala reć?
ništa nije rečeno i ja zatvaram vrata za sobom.
znam da čuje moje korake po stepenicama i ne znam zašto stajem. on otvara vrata. ja nastvaljam dalje. i pogledam ga. nijedna riječ. odlazim dalje.
tri kata ispod čujem zaključavanje vrata. suza napokon kreće.
pred zgradom se zaustavljam. i uskoro čujem trčanje niz stepenice. stane ispred mene i ogleda me.
ovaj put riječi se čine toliko blaže. i moje i njegove. ja govorim da kasnim doma. i on me poljubi. i njegove usne se čine tako tople. i zagrli me.
rečeno je što je rečeno. i sad je ostao zagrljaj.
a kraj? ja odlazim doma s poljupcem, i on odlazi doma, jer se zamalo smrznuo trčeći za mnom bez jakne.

i znam da ćemo se sutra opet vidjeti. i tad neće biti ni trenutka bez riječi ili poljubaca. zato unot ću u san mirna.
Image hosted by TinyPic.com

| 23:00 | Komentari (4) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>