Kad poželiš da je tiše
I rasprave oduzmu mjesto svađi,
Kad shvatiš da poznaješ sve više
Ljudi koji su od tebe mlađi,
Kad poželiš ne jesti čokoladu
Jer ne možeš s toliko kila na more,
Na plaži tražiš mjesto u hladu
Da ti se ne bi pojavile bore,
Kad subotom osjećaš, makar ne želiš,
Obvezu negdje da sjediš na pivi,
Kad uhvatiš sebe gdje se veseliš
Što su ti nagoni još uvijek živi,
Kad na obiteljskoj fešti odjednom
Za „odraslim“ stolom mjesto je tvoje
Jer smatraju te jednako vrijednom
I kao ozbiljnog gosta te broje,
Kad najmlađa pjesma kojoj znaš riječi
Starija je bar od osnovca,
I nesvjesno materijalizam te priječi
Napisati rimu bez spomena novca,
Kad smiješ pušit i smiješ pit kavu
Bez straha od glupih komentara,
Kad počneš kužit ljutnju u stavu
Mame u vokativu „stara!“,
Kad teško je naći novu ekipu
Jer čezneš ipak za onom od prije,
Kad ljudi ne kuže fore u stripu
Kojemu tvoje društvo se smije,
Kad shvatiš da tipovi muljaju, lažu,
A ni mi nismo ništa bolje:
Sva ega biraju kamuflažu
Da nagone g(l)adne zadovolje...,
Kad nema Boga, il` ima ga manje
Nego što ga je bilo u doba
Dok molitva je krila neznanje,
A sumnje su bile potrošna roba...
Jednom...
Kad san ti se pokvari
Jer nešto te nepopravljivo muči,
Shvatit ćeš: „Znači, tako se stari...“
Il` „odrasta“ – ako već ljepše ti zvuči...
P.S.Chinchi, znam da ne voliš "pesme", al ova je za tebe. Tako ti i triba kad si Srb... :)
Malo sam razmišljala o tome kako je biti profesor hrvatskog, a.k.a. diplomirani kroatist, u današnje vrijeme jako rizično, tj. kako ne treba previše računati na to da je to isplativo jedno zanimanje, a ni s ovom drugom grupom se neću baš usrećit vjerojatno (o kojoj se grupi radi ne govorim jer: pod a – prekorio me 3ger da se kurčim što to studiram, a nikako mi nije jasno da netko misli kako itko može smatrati studiranje istog materijalom vrijednim kurčenja, a pod b – premalo nas je na cijelom faksu s tom kombinacijom i nitko ne piše tako jebeno dobro kao ja pa će me fanovi još početi prepoznavati po cesti, što nikako ne bi bilo dobro s obzirom na sva ta opsesivna pisma koja svakodnevno zatrpavaju vrata mog paviljona, te iz istog razloga neću reći o kojem se domu radi, a nekmoli o kojem paviljonu). Zapravo sam došla do zaključka kako bi bilo najpametnije vratiti se u rodnu pripizdinumaterinu i tamo otvoriti lokal kakvog još nema – sriptiz bar, i to takav u kojem oštriti vid mogu isključivo žene i oni koji se takvima osjećaju (šta će reći ekipa koja se loži na frajere)!
Ideja, međutim, nije nimalo inovativna jer do trenutka kad se moja lijena guzica odluči pomaknuti u tom smjeru još će se netko dosjetiti istog, ali zato imam ideju koja će taj bar učiniti nešto posebnijim, a ujedno ću i iskoristiti svoju visprenost koja će natjerati samo odabrane znalce-znance i znalce-poznanike da uoče kako sam autoironično referirala na svoj studij onog književnog dijela.
No, tu mi treba pomoć, pa usrdno molim da mi javite kako god znate i umijete koje je od ponuđenih imena za opisani lokal najbolje, a kako je vas fanova puno, ali ste sramežljivi, obećajem da ću od sad otvarati sva pisma na vratima svog paviljona čije se ime ne smije izgovoriti, a sve u nadi da mi nudite koji novi prijedlog za ime lokala, ili možda nudite svoje mišljenje o ponuđenim imenima. A ta su:
• Donkey Hot
• 20,000 milja pod pupkom
• Gigantigona
• Oliver Twisted
• Braća Karagmazovi
• Jebeljuga
• Fuckleberry Finn
• Freud (tek da ga se spomene kad je već genijalan, bez simbolike. A ni seks mu nije bio mrzak, s druge strane...)
