azhdaja

- I, šta ćemo? -

Osjećao je kako su svi pogledi uprti u njega. Čak i tihi čovjek u kutu promatrao ga je ispod obrva. Je li se to prostorija doista smanjila i zamračila ili mu se samo čini? Osjetio je lagano bubnjanje u sljepočnicama, pritisak znoja dok se probija na površinu. I odgovornost kako uzvraća stiskom. Osušilo mu se grlo. U svijest su navirale slike uredno pokošenog travnjaka, muk tisuća navijača dok gleda loptu. Fotoreporteri podižu kamere na nišan, udišu poslijednji dah. I čekaju. Svi čekaju. Njega.

- Dobro, i? - doprlo je pitanje iz drugog svemira. Osjećala se nervoza u glasu. Znao je da nema više puno vremena. Odluka. Odluka. - Daj saberi se, ponašaš se kao da ti je prvi put. - pomisli. I ponovno slike. Trenutci slave, pobjede. Grli se s ljepoticama. Gledaju ga zadivljeno. Žele ga.

Oko njega žamor. Graška znoja došla je na svoje, lagano klizeći niz obraz. - Zašto je ovdje tako vruće? - poželi upitati, no suho grlo odustane kod prvog glasa. Pisak koji se jedva čuo raspline slike zlatnih pehara, utrne bljesak reflektora, a tribine zamuknu.

- Iii?! - trgne ga glas. To je to. Nema više. Znao je da mora odlučiti. Sad ili nikad! Slava ili zaborav! Škrgutne zubima, duboko udahne, zakašlja. Svi ga pogledaju...

- Joj, oprostite - ma samo skratite, sa strane malo kraće, gore duže. - odvrati, dok mu je frizerka iz znojnih ruku uzimala časopis. Sa stranice koja se upravo zatvarala smiješio se David Beckham sa svojom novom frizurom.

-- silly moi