Gledam jučer (sad bi mudraci rekli "prekjučer", a ja ću tjerat mak na konac pa ću reć da je bez preseravanja sa ljetnim vremenom ispravno reći "jučer" u kontekstu rečenice koja slijedi nakon što zatvorim zagradu) utakmicu na televiziji između Juventusa i Arsenala.
Samo ću jedno reć: Užasno glup način zabave.
Mi, nogometni ljubitelji smo izgubili 90 (devedeset) minuta života da bismo vidili 0 (nula) golova, 2 (dvije) prilike i 4 (četiiiiiiiri) poluprilike. Da nije bilo dva životinjska starta Pavla Medvida doslovno se ništa ne bi dogodilo.
Normalna osoba, čak i ako je riječ o nakazi, se s potpunim pravom zapita zašto to ljudi gledaju. Mislim da nemam dovoljno dobar odgovor, ali ću dati sve od sebe da se ipak približim tom misteriju (pa vi recite da je predugo kao da bi vi u kraćem postu uspjeli objasnit - da).
Ljudima je neizrecivo potrebna zabava. Posebno natjecanje iz zabave. Nekad se to radilo ratovima (isključivo iz zabave - danas se to radi iz drugih razloga), a rat je bila igra u kojoj se dvije strane natječu u tome ko će kome preoteti više teritorija, ko će koga bolje i spektakularnije ubit i ko je jači, na posljetku. Onda su zaraćene strane skužile da im je taj sport prebrutalan pa su ga odlučile upražnjavati samo iz viših interesa od puke zabave.
Ratovanje je bilo zamijenjeno sportom. Ko će bržlje trčat, ko će dalje skoč't, ko će jače potegnit konopac, ko će dalje itnit kamen i ko će dalje pljun't. Međutim, u ovim sportovima je izostajao timski duh pa su izmišljeni timski sportovi. Ljudstvo je bilo podijeljeno u dvije ekipe koje bi nastojale postić što više pogodaka. Sebi na korist, a protivniku na štetu.
Tako su nastali različiti timski sportovi. Onda su ljudi shvatili da su lijeni krkani (tu upadam i ja osobno) pa ih se većina odlučila da, umjesto igrom, u sportu sudjeluju gledanjem.
Ljudi bi sjeli ispred sportskih borilišta i gledali...
...i gledali...
...i gledali...
I bilo im je zanimljivo pa ih je počela peć savjest jer se zabavljaju umjesto da rade.
Onda su odlučili radit umjesto zabave, ali im je to ubrzo dosadilo pa su se dovinuli kompromisu. I danas mi odzvanja u ušima legendarna izjava velikog mislioca Fridrischcha Von Dridrishcha 1702. godine: "Hajdmo, ljudi, izmislit užasno dosadnu igru pa ćemo je gledat i nitko nam neće moći reći da se zabavljamo!"
Tako je nastao nogomet. Fridrischch je na bis izmislio i pravilo ofsidea e nebili uništio i zadnji gušt u toj igri. Gušt zvan "golovi". Ta njegova dosjetka je bila toliko brutalna da je mislilac poslan u mirovinu, ali je ideja ipak usvojena i poslužila je svrsi.
Nastao je moderni nogomet: Apsolutno nezanimljiva igra sa 22 igrača, jednom loptom i tri suca kojih je premalo pa su raspoređeni asimetrično i rade greške.
Dobra je to igra. Ne bi sad ni pljuvao po njoj da mi omiljeni klub nije sezonu poslao ka kurcu. Jučer. U utakmici prije gorespomenute. Sa jednim pravim pravcatim golom. U mreži omiljenog mi kluba.
