Ayumi
05.06.2006., ponedjeljak
Šta?!Ne!NE,NE,NE,NE,NE!!! 
|
I vama i meni su praznici ne zanimljivi i meni je isnpiracija za praznike u komi jer školska godina još nije završila.Uglavnom,bitno da smo se mi ludo provodili,i Harry je došao za Božić i tako...Ah,da,Kat dobila si Koralinu za Božić...uglavnom,vratila sam se u Hogwarts i prvo jutro koje sam se probudila sam se ispovraćala,no nisam smatrla to suviše bitnim,jer sam se večer prije napapala muffina...i plesala na Losing my religion...nema veze sad...i tako sam ja provela miran tjedan,bilo je i treninga,nadobivali smo se bodova...uuuu...mnogo...i tako je došla i subota...nešto mi je bilo jako čudno...izgleda da je i mala Ayu uspjela nabacit koju kilu...nisam se zabrinjavala,bila ja to normalna stvar u pubertetu...al kad sam do iduće subote uspjela dobti pola kile znala sam de nšto gadno nije u redu...probudila sam Kat koja je u međuvremenu premještena u našu spavaonicu... Ja:Kat,moramo u Hogsmead.Nešto gadno nije u redu... Katarina:Pa,zašto pobogu,moramo u Hogsmead?! Ja:Da nas aparatiraš u Sveti Mungo. Katarina:Pa,šta ti je?! Ja:Pa... Katarina:Gle,Ayu,normalno je da se ljudi udebljaju u pubertetu...skroz prirodno... Ja:Da,ali ne pol kile tjedno... Katarina:Pol kile?!Dear Lord... Brzo me zgrabila za ruku i otrčale smo u Hogsmead.Aparatirala nas je u Sveti Mungo i mi smo veoma brzo došle na red...vidarica me pregledala i rekla da će nalazi stići za oko 2 sata...ja sam samo sjedila naredna dva sata...Kat je sjedila kraj mene...nije ništa rekla,samo me zabrinuto gledala.Vidarica je izašla i prozvala moje ime.Kat je krenula sa mnom,ali... Vidarica:Samo Ayumi Hamasaki. Ja:Ona je u pratnji. Vidarica:Pa,dobro onda... Upale smo u sobu.Ja sam se tresla ko šiba na vjetru. Katarina:Je li nešto ozbiljno? Vidarica:Ne,sve je u najboljem redu... Ja:Kako to mislite?! Vidarica:Pa...čestitam vam,gđice Hamasaki!Trudni ste! Ja:Molim?!Je li to 100% sigurno?! Vidarica:Jest.Tražila sam mišljenje trojice vidara i jednog bezjačkog specijalista...100 % smo sigurni.Zar to nije sretna vijest? Katarina:Ayu,postoji li nešto što si mi prešutjela? Ja:Čekaj,Kat,imam nku ideju kako se to moglo dogoditi,ali nije mi sad to bitno.Bitno mi je mogu li još uvijek pobaciti? Vidarica:To je vrlo velik korak i... Ja(prekinula sam ju):Mogu li?! Vidarica:Ne,osim ako ne izgubite i vlastiti život.Prošlo je više od 2 mjeseca...ali,zar to nije sretna vijest? Ja:Ha,valjda.Hvala vam. Vidarica:Nema na čemu.Nadam se da će biti zdravo. Izašle smo van,a ja sam u suzama zagrlila Kat. Katarina:Hej,Ayu,pa i sama si priznala da je tu super vijest. Ja:Samo da se otarasim te glupe krave. Katarina:Pa što je loše u tome što si trudna?!Pa,bit ćeš mama,a Harry će biti tata... Samo sam odmahnula glavom. Katarina:Ne kužim. Ja:Nije Harryjevo. Katarina:Govoriš gluposti.Pa čije je ako ne Harryjevo?! Ja:Sjećaš se kad su me smrtonoše prije praznika otele? Katarina:Misliš da su te...dok si bila u nesvijesti? Klimnula sam glavom. Katarina:Ali... Ja:Ne može biti Harryjevo...jednostavno ne može...nije toga bilo između nas... Katarina:Isuse Kriste Sine Božji!I šta sad? Ja:Očito ću roditi sina nekom gadu... Još sam se jače rasplakala. Ja:Kat,spasi me...moramo ga ubiti...ono ne smije živjeti...moraš me gurnuti niz stepenice... Katarina:Ne,Ayu.Neće ti to pomoći...to dijete možeš ubiti samo ako ubiješ i sebe... Ja:Onda ću to i... Katarina:Da to nisi ni pomislila!Da ti na pamet nije palo! Ja:Kat,ne želim roditi smrtonošu...ne želim roditi novog Voldemorta ili Snapea ili čije je već ovo prokleto čudo u mojem trbuhu... Katarina:Nemaš izbora... Samo me zagrlila,a ja sam plakala...i plakala i plakala...pa što bi vi da znate da u vašoj utrobi raste neki klinac koji će pomoći Voldemortu uništiti svijet... Katarina:Možda bude na tebe... Ja:Je,ziher... Katarina:Nikad ne znaš... Ja.Znanstveno je dokazano da kod čarobnjaka i vještica djeca imaju 70 % utjecaja muškarca... Katarina:Zanemaruješ svojih 30 %... Ja:Ali premalo je...nije više od 50 koliko je potrebno...izmisli neku kletvu ili pronađi neku kletvu koja će to uništiti...UNIŠTI GA,KAT! Katarina:Prekasno je,Ayu. Ja:Ali ja želim da umre... Katarina:Gledaj to s vedre strane... Ja:Ti vidiš vedru stranu u tome što ću postati majka ubojitom stvorenju koje će pobiti pola svijeta,a vrlo vjerojatno i mene?!Ti u tome vidiš dobru stranu?! Katarina:Postat ćeš mama... Ja:Da!S 15 godina! Aparatirale smo se nazad u Hogsmead,tehnički u Vrištavu daščaru.Tamo nas je dočekala zakukuljena prilika. NN:Ako me mozak,um i misli ne varaju,postat ću otac...divno!Naslijednik!On će mi pomoći ubijati!Možda bi i ti draga željela postati smrtonoša...znaš onako...obitelj zlica koje ubijaju...ne bi li to bio izvanredan naslov u Dnevnom Proroku? Ja:Skini kapuljaču! I,na moju žalost,skinuo ju je.Otkrio je svoje crvene mačje oči,svoje lice bez nosa,ali s prorezima umijesto nosnica,poput zmije... Lord Voldemort mi se pakosno smiješio u mraku Vrištave daščare.Ja sam samo zagrlila Katarinu i zaplakala još jače. .......................................TO BE CONTINUED............................................................ P.S.Evo Kat,iskoristili smo materijal tvog posta...javi mi se!Kiss svima  ,nighty night!  |
