Južna zemlja – Terra Australis
|
Osim što je ljeti zima a zimi ljeto, svi uvjerljivo mantraju o gravitaciji i centripetalnoj sili, pojašnjavajući zašto Australci ne spadnu sa Zemlje. Australci su Australci. Kao takvi, obično pitaju, otkud si zapravo, ali odgovor već percipiraju australskim ušima; ne srpskim, ne hrvatskim, malteškim, talijanskim. Australci se ne opterećuju perfidno zagađujućim elektroautićima; njima ispod šest cilindara „ne igra“. Obzirom da „idemo popodne na izlet, tu blizu“ lako znači parsto kilometara u jednom pravcu, postaje logično. Na benzinskoj, a propo, često zaokružuju – na dolje. Down under. Nasuo za 81 dolar; „80 is just fine, mate!“ U tom „fine“ ono „i“ postaje nekakvo polupjevno „uoai“. Valjda jer im glave vise na dolje. Veliki koraljni greben će se oporaviti; no worries, mate… A kad Kinezima prodaju sav ugljen i svu željeznu rudu…? No worries, mate, počinjemo razvijati nove tehnologije… Ljudska prava migranata? Da, ali ne iznad prava da država zaštiti ono, što smatra svojim tekovinama. Svejedno, sve više australske djece uči kineski; osim što su Azijati već sveprisutni, po nekim će predviđanjima Australija postati većinski azijska. Čime se zatvara izvozno – uvozni krug… U kontekstu se dotaknuti urođenika, kojima su bijeli Australci tek prije četrdeset godina priznali status ljudi, umjesto dotadašnjeg svrstavanja među biljke i životinje – bilo bi možda maliciozno… Osim hrpe stvari, koja je nedopuštena ali svima tamo poznata, strogim zakonima štićena sloboda ogromnog kontinenta pokazuje se stalno; kilometarskim plažama, satima truckanja crvenim središtem kontinenta, šarenim papigama i čudnim ptičundrama u gradovima… Sloboda policije je, usred grada, usred bijela dana, potpuno zatvoriti višetračnu cestu i alkotestirati svakog vozača. Sloboda životinja počesto ima slatkasti vonj smrti duž nedoglednih cesta nenaseljenim područjima; pregaženi klokani i kojekakvi sisavci češći su od benzinskih postaja, na kojima mahom rade mladi useljenici u nadi trajnije vize. Suprotno njima i svima, koji žele useliti, nazire se i suprotni trend – ekstremno visoke cijene nekretnina i specifičan mirovinski sustav, koji pretpostavlja da mirovina treba samo onima, koji se za radnog vijeka nisu sami zbrinuli za stare dane, navodi sve više Australaca da sa zanimanjem gledaju prema toliko drukčijoj Europi… … naravno, treći jednomjesečni boravak, tridesetak sati puta, Uluru, Kata Tjuta, kontra Mjesečeve mijene, ono kad opčinjen ljepotom odlučiš, ne fotografirati, i još ponešto i još posvašta … uskoro…        Oznake: australija |
