Nebo nad Berlinom (Kolinda u B'rlin, Kolinda iz B'rlina)
|
Lupam šakom po stolu. Istina, ja nikad nisam rekao, niti pomislio „Vjerujem ute“, ali zato lupam šakom po stolu. Jer, lickajući srednjak, po njemačkim portalima – ozbiljnim portalima prvo – pokušavam pronaći nešto o Kolindi u Njemačkoj. No, ništa. Njanci. Ničevo. Ima o pomrčini Sunca, i ima jako puno o Varoufakisovom srednjaku. O tom prstu ličkog pozdrava pak naši mediji ponosno ističu, kako je snimljen baš u Lijepoj Našoj, preklani. Opet lickam, i gledam manje ozbiljne portale, njemačke. Niti tu ništa o Predsjednici male, ali geopolitičkostrateškoeuroatlanskoeuropski bitne države Hrvatske, prijateljice i partnerice Njemačke. Ništa, njanci, ničevo. Ima o pomrčini Sunca, o Varoufakisovom srednjaku i o Kim Kardakakogod. Osušenog vlastoručnog srednjaka, na lijepim našim potralima vidim kako Gauck dodiruje Kolindin bok. Ima i o Kim Kakogod. Na koncu nađem i kako Merkel obećava – majčinski instinkti valjda – Kolindi i svima nama pomoći u suočavanju sa prošlošću. Iz koje svakako nikako da se iskobeljamo i bez tuđe pomoći. Kako sami volimo reći, od stoljeća sedmog. Ipak, Angela je moćna koka; čim je Kolinda potegla toliki put da zemlji Schmidta, Brandta, Genschera, donekle i Kissingera prenese, kako su se oni tada svi rukovali sa Titom, čak ga i financirali, a on zločinac, Merkel mora da je u sebi pomislila „e jebiga, sad ga stvarno jebi“ (naravno, tečnim švapskim naglaskom) i okrenula se ljubiti Varoufakisov srednjak; to su ipak konkretne stvari. Provjerio sam sve portale još jednom; nigdje naslova „Senzacija, Tito bio zločinac!“ Ništa, njanci, ničevo. Češka li se Kolinda sama po boku zbog izostanka senzacije, dok novinari kreću prema štandovima sa bratvurstom, ne piše. Ima o Kim kakogod. I o grčkom srednjaku. Mene gazda plaća po učinku. Mogu slobodno odjahati na kraj svijeta, ali pinkicu vidim samo, ako je moje jahanje njemu podebljalo džep, da i mene plati od siće. Pa se sad tiho nadam, da je Kokolinda ipak nešto naučila od Varoufakisa, pa Angeli rekla nešto tipa - čuj, daj ne seri, ako grcima daješ reparaciju za Drugi svjetski rat, daj i nama malo... Ha? A daj... Samo malo..... Daaaj... Pa dakle, dok Kolinda ne obznani, s kolikom vrećom reparacijske love dolazi, s kojim se volumenom trgovinskih ugovora ili planova investicija vratila, ja lupam. Šakom. Po stolu. Ili nek' vrati putni trošak i smještaj i otpiše dane od godišnjeg. Oznake: Kolinda u Njemačkoj |
