Pet crtica o Down Under

Down Under zaista postoji, ma što mi u dugim brakovima (ne) vjerovali.
I Down Under je baš, kako narodna mudrost tvrdi; što dalje, to nevjerojatnije istinito i lijepo. Za razliku od svakodnevne podnosnosti.

Crtica prva

Iako Zlatnom Sponzoru niste podastrli dva osnovna motiva za put u Australiju, oni su – šansa za bliskost sa par fascinantnih automobila i izvjesnost leta dvokatnim Airbusom A380. Klokani, oceani, pive i slično sekundarni su.
Naravoučenije ove Crtice je da postoje svi mogući avioni, i postoji jedan jedini, neusporedivi A380. No, kako ovo nije post o avijaciji, poanta budućim putnicima je: Ushićenje letom može donekle pokvariti jedna jedina nesretna okolnost – sjedište negdje oko sredine širine krila. Jer ćete jedinstvenih i privilegiranih desetak sati leta do, recimo, Hong Konga vidjeti ogromnu sivkastu površinu prednjeg dijela krila, tek rubno garniranu nebeskim plavetnilom.
Đabe veliki prozor, ako kroz njega vidiš zid. Foto – projekt se svodi na igranje sa fokusom i snimanje istog kadra u različitim svjetlima dana i noći.
(Naravno, možete se usput bleferski beljiti onima na gornjem katu, koji su čak ogradicom spriječeni, sići dolje do vas... Možete ih i slikati, kao zebre u zoološkom. Tko je s koje strane kaveza, ostaje civilizacijska dilema.)

Crtica druga

Iako post dakle nije o avijaciji, dugujem naglasiti varljivost dojma prostora. A jer post nije o avijaciji, prvo ću reći kako je pojam udaljenosti u Australiji posve drukčiji od našeg, europskog. Tako, pripremajući se za put, čitate kako je crvena stijena, Uluru, blizu gradića Alice Springs. Naravno, kao tehničar i sjevernjak svjestan potrebe planiranja resursa, raspitujete se kod tamošnje svojte, što to točno znači, u kilometrima, satima, dolarima, alternativama. Oni samo mantraju „no worries, get here first; we'll play it by the ear“.
Uluru je pet stotina kilometara blizu Alice Springsa. Pa blizu, veli svojta kasnije. (Od dva dana i dvije noći vlastitoguzne vožnje krivom stranom ceste – u jednom pravcu – ipak odustajete, bez obzira što vam svojta na raspolaganje stavlja „mali“ auto. Od 4.000 kubika.)

Ova crtica o varljivosti dojma prostora ne bi bila potpuna, da ne spomenem, kako se avion tokom leta smanjuje, ma što kolege na studiju zrakoplovstva morale tvrditi na ispitima. Nakon prvih par sati ugode u relativno prihvatljivim sjedištima na solidnom razmaku prema naprijed, avion se krene smanjivati a suputnici povećavati sukladno vlastitim trncima u nogama i rukama. U nekom trenu, dojam dijelite sa srdelama u konzervi.
Situacije postajete osobito svjesni, kad istovremeno žonglirate dekicu, jastučić za glavu, slušalice sustava za razonodu, tacnu sa jelom, čašu i buteljicu vina i veći dio istih tih rekvizita svoje suputnice, koja je upravo sad sa prozorskog sjedišta odlučila otići do toaleta; upravo sad, kad vi to niste učinili, kako ne biste svu silu kerefeka istovarili njoj u krilo.
Nakon što avion sleti i ljudi se opet smanje a avion poveća na javno poznate mjere, putnike takvih letova kasnije po tranzitnim terminalima uz smješak sućuti prepoznajete po poluskvrčenim koljenima, rasparenim čarapama i laktovima neprirodno izvrnutim prema pleksusu.
Naravno, u tom ste trenu bogatiji za bizarnu spoznaju, kako je skučenost ekonomske klase začudno povezana s činjenicom, da je pravi svinjac kojekakvog smeća i ostataka pri napuštanju aviona zapravo u businessu i prvoj klasi. Više mjesta, više smeća. Razmotriti pri potpisivanju stambenog kredita.
U svakom slučaju, neuki promatrači aviona po aerodromima agresivno će tvrditi da se avioni u letu ne skupljaju, ali nakon iskustva Australije, to ćete sa smješkom progutati. Kolege na faksu - ispoštujte cilj da diplomirate; The truth is out there. No worries...

Crtica treća

Solidarno sufinanciranje goriva pri odlascima na izlete po Australiji isprva je dodatno potaknuto famoznom spoznajom da je benzin za trećinu jeftiniji nego u Hrvatskoj. Naravno, dok u slijedećem kadru muškom rukom držite muški pištolj pumpe za gorivo, pogled vam zamišljeno klizi metrima haube motora. Na pokušano nonšalantan ton vašeg pitanja o veličini rezervoara, svojta pojasni kako ne zna, ali „oko devedeset litara; nema veze, točit ćemo opet u povratku“. Tu se sjetite poluduhovite izjave jednog svojedobnog suputnika u Brabusovom Mercedesu, koji je nakon sat i pol puta od Zagreba do Splita suhog rezervoara stao na benzinskoj oko Šibenika; suputnik tada reče „a jebeš auto koji nemere sa jednin rezervaron doć dosplita“. (Na unajmljenu mlaznu Cessnu izjavio je, mjerkajući ju okom mamurnim „a jebate ovi avion, pari manje o'kvarat mog broda...“ )

Crtica četvrta

Ako je izmet ikako povezan sa srećom, onda to pojašnjava količinu i upornost australskih muha. Uvježbanošću nišandžija uvijek će vam sletjeti ili na usta ili u oko. Nositelju naočala bez ikakvih će se skrupula zaletjeti pod staklo, i tamo radosno zujati ukrug, otiskujući se nogicama o oko ili kapak. No, inteligentan posjetitelj Australije ubrzo će prepoznati shemu. Svaka poštena australska muha – a one su začudo malo manje od naših; mi Hrvati imamo veće muhe, yess – dakle, svaka poštena australska muha sletjet će vam točno četiri puta za redom na nos, na usta ili/i u oko, ma koliko mahali ili ju ignorirali. Četiri puta. Problem je, razlikovati ih u roju koji vas prati tijekom cijelog boravka na predivnom kontinentu, ali činjenica je, svaka sleti točno četiri puta. Vraćajući se na prvu rečenicu ove Crtice, ako muhe slijeću na govna a ova su znak sreće, muhe samo naglašavaju vašu ugodu i opušteni smješak sreće, po kojem se prepoznaje da ste, ili ste nedavno bili, u Australiji. Dokaz više - po povratku kući ni muha da zazuji za vama, ako zanemarim pun kaslić kojekakvih „opomena pred ovrhu/isključenje“ pristiglih u međuvremenu.

Crtica peta

Unatoč svim crticama iz savjetnika i reportaža o Australiji, nije zaštitna krema za sunčanje najbitniji rekvizit hedonizma tamo. Jer, đabe vam i široka ponuda mariniranih mesina u mesnici, i divna raznolikost morskih plodova na pijaci; đabe vam i ogromni, uređeni parkovi sa besplatnim roštiljima na svakom boljem uglu, ako nemate presudni rekvizit – uljoid u spreju, kojeg koristite u svim vlastoručno roštiljajućim ili pekućim prilikama. A jer ovo nije post o avijaciji koliko ni o erotici, pitanje o prikladnosti masnog spreja za erotske užitke zasad ostavljam neodgovorenim.

Crticu šestu neću ispisati, jer me veže naslov o njih pet. U svakom slučaju, zanimljiv trenutak putovanja nastaje na petoj po redu kontroli putnika i prtljage na odredištu, kad pas-koji-traži-zabranjeno prođe kraj vas, da bi se u kopao kraj vaše suputnice i počeo šapom grebati njezinu torbu.

A suivre… oliti – t.b.c.