Odvikavanje od ljubavnice - Jelo Ž.
|
Svijete prekuhani, isključivo u rashladne svrhe zidogledno sjedeći na bideu – zašto ih ne prodaju sa utičnicama za gadgete i držačem za laptop – u još jednom bezgrešnom javljanju, koje će vas vjerojatno osupnuti do tajca, želim ponuditi par kontemplacija o izlasku na pravi put. Jer, kako se, o, kako riješiti ljubavnice? Jest, to je malo kao sa alkoholom. Iz fore u foru, iz ajmo-ovo i daj-još-ono; vrijeme ide, hotelski računi godinama lepršaju na krive adrese, a mi se godinama pravimo grbavi, i misli nam sa tona podočnjaka sve češće lutaju ka prepoznatoj klopci, iz koje nema izići... Ne, ni ona više nema dupence kao prije svih tih godina, livada, motela... Da, i s njom ste nekako upali u kolotečinu tema, nevoljkosti, predvidivog, odrađenog... I fakat ste đubre; što vam to svakako treba; supruga vam recepte podiže, a vi ... tu... i tamo... Ali, kako ne biste suvišnima učilili sve retrofašističke feminizme, vi ostajete muška svinja iz kataloga; niti prekidate, niti vam se nastavlja. Nosi vas. Malo kao alkohol. Ali ponekad se stvari same poslože. Kao kad nam najnoviji model vatikanskog izaslanika, odlučno, nedvojbeno potvrdi da smo mi u Europi. A dadi, sinko, javatisrićuodnija... ?! Baš tako se to ponekad posloži. Evo par primjera, kako nam sudbina pomaže, pronaći pravi put monogamije, prirodi i autoerotskoj ambicioznosti unatoč: Auto. Puncu, koji kupuje novi auto, savjetujete da kupi taj-i-taj. Nabrojite prednosti. Jer ih (prešutno) znate, budući da ljubavnica vozi isti takav. Punac posluša; kupi auto čak u istoj boji, i vas krene golpavati svaki put, kad pred nedjeljni obiteljski ručak parkira pod vašim prozorom a vaša suprugica iziđe na balkon mahati. Omekšivač Ma što mislili, zasad povjerljivima označene studije ukazuju kako je baš omekšivač mnogo uspješniji od sume svih religijskih i društvenih regula u odvikavanju od ljubavnice. Jer, piše u studijama, većina poštenih muževa-ljubavnika pukne, kad shvati da je megapakovanje omekšivača, koje je supruga otkrila na popustu, isti onaj omekšivač, čiji su miomiris dugo, dugo, bolno punih pluća udisali sa poluprozirnih košuljica svoje ljubavnice (potom se – post-potom - ziheraški zapuhavajući dimom cigareta, naravno. Ili prolazeći kroz fileki-bife tri kruga, da se mirisi smiješaju do neprepoznatljivosti). Simpozij malih hotelijera Jedan slučaj uvijek se da ishendlati. Slučajna opaska, prilazak lika, koji vas pozdravlja, a vi se nikako ne možete (ili još gore, točno možete) sjetiti, otkud se poznate. Sa te neke recepcije dvosobnog motela u Konjevratama. Gdje ste bili sa ljubavnicom, dok su svi drugi sudionici seminara „O protupožarnoj tehnici pred novim izazovima“ pošteno odsjeli u Solarisu. I dakle, iz prokletog busa, dok ste skrenuli na benzinsku, suprugi, kćeri i punici kupiti po sladoled (gutajući vizionarsku sliku sebe, kako idući vikend uklanjate mrlje sladoleda sa sjedišta); iz prokletog busa na benzinskoj pokulja odmah cijela grupica klempavaca i seljačina, malih hotelijera na putu na strukovni simpozij, garnirana pokojim flundroidom, i krene vas pozdravljati sa onim idiotskim „Oooo, pa gospon/tajitaj/, kajje, niš vas nema zadnje vreme; pa kak' je gospođa... (zaleđeni namig) --- “ – pa zbunjen pogled ka vašem autu, punici, suprugi, djeci... U glavi začujete tutnjavu; u mraku vlastitog pogleda vidite hrpe kamenja, kako lete na sirotu Mariju; pa zar i vi, sinovi Brutovi, pomislite ... Nikad više, ponavljate u sebi, nikad više... Nikad...! I onda... Nakon što ste nekako progutali i izvrludali to sa punčevim autom, i nakon što vas je taman dokačilo i u predinfarktno stanje zorom bacilo ovo sa omekšivačem, sudbina vam se nasmiješi. Dotuče vas punim busom na putu na simpozij malih hotelijera. I... izliječeni ste. Nitko ništa nije skužio. Punica se roguši, kako vas to neki ljudi još uvijek pozdravljaju. Supruga mrgudno prihvaća pojašnjenje, da vas kolege zezaju zbog punice. A vi ste izliječeni... Raskrstil ste; basta ya! Upisujete se u klub bikera „Sive pantere“, krećete po tavanu tražiti nedovršenu maketu sa vlakićima; učlanjujete se u aviomodelare i numizmatičare... Tako vam to, mili moji, može biti. A i ne mora. (Nije li vas, primijetite, kćer ljubavnice malo dugo držala za ruku, malo precentralno poljubila na rastanku... i taj broj mobitela uz namig ... hm... whatta''''' ... ?! ) Odano vaš, Jelo Ž.  |
