17.09.2011., subota

Nut City vs. Farmville, Actionman vs. udarena mješanka i ja ind midl

Stvari jesu malo diskutabilne. I ovo je maltene opet kontemplacija za dva srednjaka potpisana mojim alter egom, Jelom Žužinekom.
Jer, haj'mo malo tumačiti stvari:
Što govori scena, u kojoj starčić šeta dva psića; oni veseli, razigrani, on pogrbljen, sa cigaretom stisnutom žutim zubima, a u pratnji mu trbušasto kičmoiskrivljeni, dvobradno-prosijedo-androgeni lik sa prilično uspjelom kopijom nedokumentabilnog Posavskog goniča, pardon, goničice, na uzici?
Radi li se o dva infiltrirana čudaka, dva stranca u malom, ubavom i bezvremeno barandoidnom Orašju an der Sau, ili, gore još, o sotonskom uprizorenju muškoljubavne ili zoofilične inklinacije?
Što govore psi o vodičima, ti psi; o tim vodičima?
Jesu li oni - vodiči spavači, pritajena bijelosvjetska špijunčad, ili tek opskurna gejčad što provocirajući šeće peseke kasabom potomaka užičkih izbjeglica?

Image and video hosting by TinyPic

Ma kako isto bilo, isto ništa nikad i nije.
Jer, u neko drugo vrijeme, bio sam počašćeni i privilegirani kerovođa, po Novom Zagrebu biti natezan od kvazinjemačkog kvaziovčara sa kvaziptičarskim genima, dok bi njegova katastarska vlasnica istodobno bila bliska sa svojim dragim.
Ponekad bih, otključavši njezin stan, pronalazio poruke tipa „psu skuhaj ragu i makarone, Ti si napravi sendvič, dragi i ja smo u Kulušiću“.
Usred lijepe noći jesenske, negdje dok bi kasnija Prvozakonita spremala Pomorsko ili GPP a ja žiletima grebao tintu rapidografa sa pauspapirnatog prikaza reduktora, katastarska vlasnica psa znala bi nazvati, tek da javi kako pas ima sraćku, ili kako pada kiša pa, ako bih ipak ja izveo psa, jerbo da je dragi već zaspao ...
I bio sam sretan čovjek.
U okvirima bložanske istinitosti.

Godine i godine kasnije, dešava se nekakav deja vu, u kojem nema trokuta, poligona, pretenzija.
U kojem postoji kuja, koju smo Prvozakonita i ja teško ozlijeđenu pokupili sa ceste. Postoji i pravi, oriđiđi zapadnoeuropejski penzić, koji živi blizu nas. Uz njega i menažeriju kokoši, zečeva, mačku, kornjaču i dva psa, samoudomaćila se i spomenuta kuja, koja je od bezimene, ulične žrtve prometa postala nastanjena damica sa putovnicom, čipom, pokretna, vesela, inteligentna. Zna i pjevati, i ima stranjsko ime sa duplim slovom; skroz fensi. Samo joj do potpunog appeala prave gospođe fale one neke kurvinjske cigaretice, Carelia, kakogod.

Image and video hosting by TinyPic

E ali, i gle sad.
Nekidan sam na Fejsaču pitao plebs, le li seks precijenjeniji od samog Fejsa. Obzirom da su svi na Fejsu face i sturaju se u kulnesu i socijalnosti višestotinastrukoj.
Mislim, tko nateže nečije dupence ili siska bradavicu (tuđu) ili se staklastog pogleda zadihano smješka na nenamjerno razmaknutim krevetima motelske sobe, taj teško da je u isto vrijeme švrljao status i komao po fejsu sa svojim frendsovima na klaftre.
Ili umjesto aftertastea mineralnog na jeziku aploudao stotine kosohorizontnih slika sa ljetovanja u Podgori.
Na to mi na Fejsu odgovorila samo jedna frendica jest. Kojoj i ovom prilikom onu mrkvicu grickam, znat će već... Šlagvort Inat-Kuća, jeseni/zime tamo neke...

I dakle.
Prije nego velim za Fejs.
Klinci doma imaju kile i kubike dinosaura, BatSpsiderActionmana, puškica, mačeva, lasera. Glasaju se uglavnom rikom i zvukom rafala i eksplozija. Nacrtati konja ili cvijet ne znaju, ali nude crtež bombe i vatre.
Ali kad na ulici vide mirno pseto, koje opušteno hoda uz gazdu, odjednom se ukopaju, a arjom se prolomi ceket majke ili babe – „Paazii, iiidee ljuuut keer, uuuješćeeeteee, bjeežii...“ I klinac, inače prekaljen japanskim nasiljem aniniranim, histerično lamatajući ekstremitetima, bježi; majka ga podiže vrišteći, tetka vitla naslijeđenim bapskim biciklom za zbunjenim psom i kamenjem gađa i pse i ljude sa one strane uzice.
Datipametstane.

Fejsbuk.
Gledam; dio mojih bivših kolega međunarodnozajedničkih otišao je za cirkusom. Po iracima („sjedim na terasi svoje vile uz koktel i slušam pucnje u daljini. Čudna zemlja.“), arapskim zemljama („DHL dostavio maslac od kikirikija. Svijet je u redu.“ „Stigao u Palestinu. Napokon osjećam našu stvar“).
Od nas par zaostalih ubosni, većina ima talent pragmatičnog kameleonstva i nada se u trećoj životnoj dobi ulasku u diplomaciju /skidam kapu; ozbiljno!/, a – konkretno – ja sam ostao zarobljen u kadru.
Kad ode zadnji stranac u Afganistan ili Libiju a zadnji neputovnični Behasanac potraži politički azil (??) u Belgiji (??!!??), ja ću ugasiti svjetla u vilajetu. I osviješten u vremenu i prostoru ostati u mraku, koje sam nafake.

Dotad – gledam to na Fejsbuku...
Farmville ovo, Farmvile ono. Neke tamo grančice, hrane nekakve, pojmatijanemam.
Pojmatijanemam, jer ne konzumiram. Radije sa terase gledam rode u termičkom stupu. Ilikako lastavice grade gnijezda.
A tek kad se na ulici susretnemo...
Izmile ponekad Farmvilleovci u nevirtualni život; ne znam, nose li i kurtone optimizma, model '97, ali... Susrećemo se.
I onda me oplete taj pogled...

Ja, koji pojma nemam, što je i čemu služi Farmville, na stvarnoj pletenoj uzici vodim stvarnog psa. Koji bali, grebe, laje, ruši. Koji osjeća, koji je tužan, koji voli. Koji se linja, ima miris.
A Farmvilovci sa fejsa unezvijereno gledaju perverziju pred sobom; tu divlju beštiju, koja je naherila glavu, podigla uši i domahuje repom...
Pogled mojih Fejsfarmvilovaca onda skrene na mene trbušastog, kičmoiskrivljenog, dvobrado-prosijedo-androgenog. Kako dijelim kadar sa pogrbljenim čovječuljkom, koji žutim zubima stišće čik i na uzicama vodi mješanca belgijskog ovčara i terijera (jednog) te rotvajlera i pekinezera (drugog). A lik pribosančeni Švicarac.
Pazi, koliko nas je u kadru, čovječe... Četvrta Internacionala živa...

Škvadra sa Fejsa leluja između „iziritirano“ i „zbunjeno“.
Jer, jedno je, u Bosni držati ukaljavom dvorištu, na pola metra lanca pujdu, ćukicu, ćuću, kera ili džukelu.
Ili, ako je pas bio skup a papiri i skuplji, držati ga u boksu anatomski oblikovanom poput betonskog ronilačkog odijela za psa. Bez vode, po mogućnosti, da ostane oštar (uz to ide natpis „Ljut ker“, kao za chilly sauce).
Ali drugo je, kad dva čudaka neposavske fizionomije u sumrak vode tri psa u šetnju. Umjesto da – kao poštena muščad – natežu lokalne Ukrajinke po Arizoni, ili lokalne udovice po Mahali.
Posve besmisleno, bez cilja, ničim plašeći ljude niti se ponoseći krotiteljskim sposobnostima; bez veze; a gušt, za malo zraka i šetnje; šetaju tako njih petero... Sablazan velika u mjestu malom. A majke frasove dobijaju, tko je tu kome cura, tko grize a tko laje.
TeR se povlače u zdravi svijet Farmvillea, dok im klinci iz druge sobe klepeću po tastaturi i eksplodiravaju, upucavaju, terminatoriraju.
Hm.

Image and video hosting by TinyPic

/Post tempiram na vrijeme kerovodstvenog đira, jerbo, kako rekoh u predpostju, nisam niti blizu./



- 17:46 - Stisni pa pisni (7) - Papirni istisak - #

< rujan, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic