Službenoputno upošće
|
Post o službenom putu može se pisati na masu načina. Može se spomenuti tanak led i hod po vodi, kad nemaš ulazne podatke a susrećeš bitne ljude. Može se posnim perom nasmiješiti, kad te na jednoj granici policajac mrko ispravi da nije „Dobro večer“ nego već „Dobro jutro“, a parsto metara dalje na tvoje „Dobro jutro“ drugi policajac još mrkije kaže „Jel me zajebavaš“. Post o službenom putu mogao bi se posložiti kontemplacijom o cijenama sekundarnih sirovina i o mističnim putevima bakra Balkanom, uz opasku o ničim izazvanoj ponudi otkupa grafita, uz pokoju ploču azbesta gotovo gratis. Jako zgodan bio bi bihevionistički osvrt na rituale muškog poslosastančenja, gdje Lik Prvi kašnjenje pojasni „barenjem trebe“, a Lik Drugi (koji izgleda kao da će za cure iz staračkog doma zapjevati šlager sezone '64.) krene se samodopadljivo protezati kako je „jedva sinoć sa one dvije studentice živ ostao; bježi!“, a ti gladan i žedan i načekan i opleten suncem i klimom i sam po sebi, a o predstojećoj hladnoj pivi sa toplookom obloguzom poznanicom ti se svakako ne trkelja, da ne zacopraš (možda je baš to bila greška). Post o službenom putu može se nasaditi i na opasku o sitnim zadovoljstvima ranijeg polaska u ime vlastitog gušta, krckanja toplog lima i mirisa kerozina. ... (Vrapci, aluminijska korozija, maloljetnice i limeni rariteti teško bi se uklopili...)  /krila/  /elegancija izvedbe/  /u sjeni/  /u tonu/  /pod reflektorom/  /krš i nebo/  /smješak/  /dom po mom/  /Sad Dove/  /priča/ |
