Marketing
Službenoputno upošće
Post o službenom putu može se pisati na masu načina.
Može se spomenuti tanak led i hod po vodi, kad nemaš ulazne podatke a susrećeš bitne ljude.
Može se posnim perom nasmiješiti, kad te na jednoj granici policajac mrko ispravi da nije „Dobro večer“ nego već „Dobro jutro“, a parsto metara dalje na tvoje „Dobro jutro“ drugi policajac još mrkije kaže „Jel me zajebavaš“.
Post o službenom putu mogao bi se posložiti kontemplacijom o cijenama sekundarnih sirovina i o mističnim putevima bakra Balkanom, uz opasku o ničim izazvanoj ponudi otkupa grafita, uz pokoju ploču azbesta gotovo gratis.
Jako zgodan bio bi bihevionistički osvrt na rituale muškog poslosastančenja, gdje Lik Prvi kašnjenje pojasni „barenjem trebe“, a Lik Drugi (koji izgleda kao da će za cure iz staračkog doma zapjevati šlager sezone '64.) krene se samodopadljivo protezati kako je „jedva sinoć sa one dvije studentice živ ostao; bježi!“, a ti gladan i žedan i načekan i opleten suncem i klimom i sam po sebi, a o predstojećoj hladnoj pivi sa toplookom obloguzom poznanicom ti se svakako ne trkelja, da ne zacopraš (možda je baš to bila greška).
Post o službenom putu može se nasaditi i na opasku o sitnim zadovoljstvima ranijeg polaska u ime vlastitog gušta, krckanja toplog lima i mirisa kerozina.
...
(Vrapci, aluminijska korozija, maloljetnice i limeni rariteti teško bi se uklopili...)
/krila/
/elegancija izvedbe/
/u sjeni/
/u tonu/
/pod reflektorom/
/krš i nebo/
/smješak/
/dom po mom/
/Sad Dove/
/priča/
Post je objavljen 23.05.2011. u 14:40 sati.