Veli teta Teršelič nekidan među ostalim, bitno je za naglasiti da je među žrtvama „Oluje“ bilo i žena.
Pa naravno da je bilo. Bilo je i plavookih ljudi, i onih sa brojem cipele tim-i-tim. Ćelavih je bilo isto.
Podigavši obrvu, pokušao sam zamisliti frtutmu, koja bi uz sve ove frke i bauljanja oko Haaga i Gotovine i rata i mira nastala, da se nađe neki Lošo ili Jošgoro izjaviti, kako su prvocrtne žrtve rata inače uglavnom i prvenstveno muški, te da bi se imalo tražiti neku ravnopravnost.
Ili da netko skroz ozbiljno veli su statistički više zločina počinili, ne znam, Slavonci, a manje Međimurci.
Došlo mi odmah nazvat' Teršeličku.
Ali niti mi se ostajalo podignute obrve, niti mi se razrađivala cijela ta nit kako bih mogao podignuti i drugu, pa sam obrvu spustio a pivu podigao.
Jer muški mogu biti multitaskeri.
Ali nekidan mi se tlo zaljuljalo pod nogicama.
Slušam emisiju na tuzlanskom Radio Kameleonu; pristojan, poluzafrkantski radijojčić.
I onda voditeljica postavi anketno pitanje – „Kako tumačiti kad muškarac poklanja cvijeće?“
Pazi, tumačiti.
Mislim, moglo se pitati i kako tumačiti kad žena kuha ručak. Recimo.
I onda krene nevjerojatnost seizmička.
Očekivao sam čuti makar dijelom, on ju voli; ona mu je draga; on se osjeća bliskim.
Ali, sinko moj...
On ju vara. On samo želi seks. On ima drugu. On je zeznuo. On je zapio pa se sad vadi. On ima drugog. On misli da je ona glupa i da će cvijeće nešto riješiti.
Sa svakim javljanjem, kao da sam čuo udarac bata u vrh drvenog kolca..............
Niti jedna slušateljica nije rekla, obradujem se, drago mi je; godi mi pažnja. Niti jedna nije niti dopustila mogućnost da kitodjelitelj možda zbilja voli; da je možda baš dobio plaću i prolazio kraj cvjećarne pa se posebno sjetio svoje drage. Niti jedna nije rekla nešto u smislu, oboje volimo imati lijep buket na stolu ponekad.
Niti jedna.
On vara, on podcjenjuje, on mulja, on se izvlači, on laže.
Je li zgođušna cvjećarka u mojoj cvjećarni dakle moj suučesnik, ili se izruguje mojoj Prvozakonitoj, kad joj kupim cvijeće; trebam li se osjećati kao da kupujem porno na kiosku kolodvora ako prijateljici darujem cvijet, jer je lijep dan i draga mi je?!
(I opet, kako tumačiti, kad žena skuha ručak; kad, ups, dopuni zrak u gume auta? :-P )
Vrlo nesigurnim pokretima, jutros sam zalio cvijeće na terasi.
Osjećaj nelagode ne popušta.
Možda me mljetska arja i stonske kamenice vrate zdravoj vjeri, da je sve, kako treba biti.
(Je li Odisej svojoj Hanumi pružio kiticu po povratku i što je to imalo značiti, reći će mi se...)
Prešućujući tucanje u Hrvata, sretan vam Uskrs želim...
Jelo Žužinek
P.S.
Dragi prijatelju moje Prvozakonite, ne, ja Te ne pratim, ma kako nam zvijezde ličile. Te ako poželiš dočarobirati kiticu ili stručak na naš stol za objedovanje, nemam ništa protiv.
;-)
Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...
... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)
O bloženju načelno i konkretno: "Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)
"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)
"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."
"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)
"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)
"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)
"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)
Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.
... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:
grapskovrilo@gmail.com
...Godišnjem dobu sukladno...
... Uvijek ću se nakloniti imenima ...
Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...