Trefik koližn evojdens sistem, češnjak i ini deficiti
|
TCAS TCAS je kratica naziva jedne pametne kutijice, koja pomaže spriječiti sudare zrakoplova tijekom leta. Problem je, što niti moja majka, pa logičnim slijedom niti ja, nismo zrakoplovi. Nemamo TCAS. Svjesni te činjenice, razdvojili smo putanje prije više od dvadeset godina. Sigurna udaljenost kao preduvjet funkcioniranja. Near Miss tek povremeno. Ali sad se dešava. Majčica, moja Siva Pantera, odlučuje napustiti stančić u Njemačkoj i doseliti u Zagreb. Gdje je živjela dvadeset i nešto godina, do prije isto dvadeset i nešto, kad je odlučila, nikad se ne vratiti. Pakira se dakle, sprema se, računa kurs, teret, težište, gorivo, trajanje puta i vrijeme slijetanja. S druge strane, osim pletenja košara i bavljenja politikom, beiherc Posavina skromna je u mogućnostima pronalaženja posla. Kao novoiniciirani inženjerčić, uviđam da petnaestogodišnji brak vjerojatno moram prepustiti sudbini vikend – veza i zaputiti se za zaposlenjem, onako, pečalbarski. Logičan mi je odabir Zagreb, iz kojeg sam više puta odlazio i uvijek se vraćao, ali nikad konačno, nikad kako spada… Premišljam pakiranje, računam kurs, teret, težište, trajanje puta. I tu se sad dešava. TCAS, kojeg niti Frau Mutter niti ja nemamo. Kako grah izgleda da će pasti, moja Siva Pantera i ja polijećemo ka istom stanu. I nakon 21 godine, ja ću, ispada, živjeti sa mamom. Nakon diplome u 39., neposredno prije skidanja ortodontske špangice. Vraćam se mami. Sviće mi pitanje, koju srednju školu upisati, ali to ću vidjeti kad, krećući se unatrag, iziđem sa ponovnog odsluženja vojnog roka. O vrtiću još ne razmišljam (a kako je krenulo, sad će i to…) Tržišni deficiti Deficit prvi Svima su usta puna Simonice. Recesije. Dinama. Ali nitko se ne pita, nitko peticiju ne pokreće, za domaći češnjak na domaćem stolu. Ne znam, je li moj pokojni stari uz komadić toaletnog papira i čačkalicu u džepu od sakoa nosio i domaći češnjak ili je već tada Kina kretala sa izvozom, pa je stari furao uvozne modele, ali… Evo, ja, sad i tu, pokrećem peticiju: Neću onaj nemirisni, mekani, isklijani i boktepitaj čime tretirani kineski boflčešnjak. Hoću domaći, čvrsti, sitniji, aromatični. /Jer glete, kak imamo taj kineski, svi nas vragovi opsjeli. O klicama da ne govorim./ Deficit drugi Imamo knjige o mirovinskim stupovima, trećoj životnoj dobi, cijeđenju pseće analne žlijezde. O paškoj čipki i livanjskom siru. O spašavanju naherenih veza. O košer odlaganju sperme poslije seksa. Uporno tražim dvije knjige, ali bezuspješno: „Razvod – ništa lakše“, te „Kako, unatoč istom jeziku, uspješno komunicirati sa punicom“. /Slutim da knjige postoje, ali da su ih ONI stavili na crnu listu. Skupa sa domaćim češnjakom. Vragimmater, kak nas je'''eju… / TBC (To Be Continued) |
