Jelo Žužinek: Pokoja o luku i vodi. Toploj.
|
Mili moji metroseksualci, nakon što sam jutros par puta za vježbu rastavio i sastavio svoja dva pištolja i odradio kondicijski trening sa elementima slobodne borbe, te nakon što sam provjerio imam li uz sebe brojeve kirurga, odvjetnika i fratra, sa guštom sam otpio poveći gutljaj tople šljivovice. I ovog južinastog jutra, bio sam spreman suočiti se sa vječnim izazovima velegrada, u kojem nakon seksa svi sve znaju o sigurnosti i u kojem ne biste dali ruku u vatru, jeste li na propovijedi ili u kupleraju; kao da istih par faca samo mijenja tijela i monture i dolazi sa nepovezanim spikama o unijama i kriminalu i zločinu i kazni… Unatoč južini, koja mi je zbog dizajnerskog lanenog sakoića otežavala prikrivanje samobrambenog Ere na leđima, smjelo sam se i nonšalantno uputio među potencijalne doušnike, plaćene i volontirajuće ubojice. Ali ne, nisam krenuo tražiti metak. Na plac sam krenuo. No nikad ne znaš, koji pušlek salate Tvoje ime nosi. Dok mi je vruć vjetar šibao staloženo, pronicljivo lice a vrh Erine cijevi ritmično češkao trticu, dok sam skenirao siva lica sivih penzića sivim krajem sivog mjeseca (?ili mi Hrvati svi rano posivimo?), svakojake su mi se motale po glavi. I misli isto. Čitao sam tako nekidan, veli, muški su intuitivniji na ženinu prevaru. Jer da muški imaju taj post-animalni drajv nadzora i osiguravanja svoje ženke. Što je tim nezgodnije, pomislih, jer istovremeno pak naše žen(k)e imaju drajv, uvijek percipirati najrasplodnijeg mužjaka. Pa sam eto tako skužio perpetuum mobile prvog reda, taman dok sam već pomalo rasčešane trtice prolazio kraj gimnazije između Sopota i Utrina. Naime - naravno! Ženke biraju mužjake konstantno, dakle zapravo upućuju bogomoljno odabrane, jedno- ili višekratne muže u tajnu inicijacije, biti biran sa strane. A kako sa strane diskretno odabrani mužjak time dakle spoznaje cijeli sijaset situacija, on insajderski uči shemu. Inteligencija je to. Pa muž onda dođe doma, zaštitnički nastrojen i tajmirano otuširan - ali ne sumnjivo svježe - nakon svog nekrivog i nedužnog bočnoskokića. Te prvo u prolazu kontrolno njušne svoju ženku. Pa se zapita, nije li ga do nekidan ljubila sa manje žara. I otkud odjednom docira o temperaturi vina i kuha skroz nova jela. Čak i peemes odradi bez da mužjak kulturno čeka u birtiji iza ugla. Mora postojati onaj neki drugi, koji kao za vraga doprinosi kućnoj idili, pazi to! Perpetuum mobile. Ono, uvališ se. Kreneš bit faca, ne bi odbio neku tamo curku ili teticu, pa kad dođeš doma, ne znaš, gleda li ti jedno oko na špigl moguće tragove na tvojoj košulji, ili oba oka promatraju nekako novozavodljiv, gotovo sumnjivo zadovoljno lelujav korak Tvoje rođene suprugice ili cure. Ne znaš, imaš li više rupa od gledanja i upitnika u svojoj tikvi ili u pogledu na milu majku djece svoje. A ona, kao janje. Nasmiješena, prede, radi, štedi. Čak obznanjuje da bi moglo nekaj bit' večeras. Ma vara li te ona, je'''ate?!?, vidividi, pazi promjena, ma, otkud sad sve to, misliš si uz ulaznohodničke varijacije mantre o šefu imbecilu, dok prtljaš po žnirancu i još jednom u glavi štrihiraš da si motel keširao, a ne platio karticom. Zbog izvoda je to. Kao za vraga, pod tušem te još oplete kako su muški baš pi'''de, eto. Te ako je tako, a žene iz rebra isfabricirane, je li ta falinka u startu ispravljena od Tvorca, ili je preuzeta i izmutirala do savršenstva, te pobija li to onda li pak dokazuje parametar ženke-oplođačotrađilice, koja eto skoro po difoltu skrnavi svetost muškog (ne)htijenja. Pitanja i pitanja. Ne bi te takvog spasila ni Ruth Westheimer, stara snajperistica, mislim si. I žalim tog svog misaonog lika. Prilazeći kumici sa bezimenim pušlekima salate (ime nema, cijenu ima… hmmm… ko kupleraj, opet pomislim), nasmiješio sam se. Baba - ista maločas spomenuta seksologinja. Mala, kreštava. Ubojita. Malo liči na esenbe kinderjaje. Zaustio sam Westheimericu iz Vukovine komplimentirati na lucidnom komentaru kako ljudi koji ne masturbiraju imaju duža, tužnija lica; proletjelo mi je kroz glavu i kako je znanost utvrdila povezanost ženskog hoda sa njezinom sposobnošću uživanja i orgazma; sjetio sam se jedne svoje Miss Moneypenny i njezinog frustrirano-vjetrenjačastog hoda. (Ah, M... !)Obzirom da jako brzo i mislim, kumica nije skužila kunstpauzu između mog zausta i prvog zvuka. Pola kile luka, molim Vas. I dv'e glavice Vas prosim, al nemojte da je puna vode; bu me doma žena, hehehe… Ostao sam dakle dužan o luku reći nešto više. Jer ljubav, vele, kroz želudac ide (kod nekih se tu i taloži, evidentno). Ne o luku pri elektrolučnom zavarivanju, ne o Grassovom ljuštenju samog sebe. Ne niti o izvijenom kičmenom luku koji je sa jedne strane završavao bujnom smeđecrvenom grivom a sa druge rajskom guzom. O tom lukovlju ne. O luku u jelu je riječ. Naravno, luk ne ide uz divna bijela vina obronaka uz Rajnu (Rhein). Ne ide, onako, mi k'o sebi, narezan na dasci i posoljen. Ali… Torta od luka, e to već da. Kad već imam još jednu butelju zlata rajnskog… Ovako: 125 grama brašna, 60 grama margarina, sol, dvije jušne žlice vode i žlicu bijelog octa umiješati u srednje čvrsto tijesto i staviti u hladnjak pola sata. U međuvremenu, na ploške izrezan luk zastakliti na žlici maslaca, dodati sol, grubo tucani kiml i papar i na trake narezanu kuhanu šunku ili špek; nekakvih osamdeset grama. Promiješati da se prožme i staviti sa strane. Pećnicu uključiti na 200 stupnjeva (prije povaditi tavice, ostatak pice i dr.) Tijesto razvaljati na oko dva centimetra debljine /pobrašnite prije radni stol i valjak (oklagiju, bre!), metroseksualci moji mili…/ Staviti razvaljano tijesto u rondelu (od oko 30 cm promjera) i zavući rubove malo gore. Probockati vilicom, da smjesa koju sad stavljate pusti više arome u tijesto kasnije. Na to istresti mješavinu 100 ml vrhnja za kuhanje, dva jaja, soli i papra još malo. Cijelu priču uvaliti u pećnicu na onih 200 stupnjeva, oko 35 minuta. Iz hladnjaka izvaditi ono rajnsko, ili neko suho. Prisjetiti se nekih gorespomenutih lukova i nasmiješen uzdahnuti. Zbog otkrivene tople vode Perpetuuma Mobile, vidjeti gore. Nek vam je sve u plusu, Jelo Žužinek, uz pusu. |
