Neusatz an der Donau
|
Ovaj put, vikend bez planinarenja. Bez odlaska kući, u Zagreb. Njuškanje okolicom. Orašje - Županja - Lipovac. U ritmu rupa istočnije održavanog bivšeg Autoputa bivšeg Bratstva i bivšeg Jedinstva do Sremske Mitrovice; oko pola sata od granice. Onda lošom cestom, sve užom i krivudavijom, tužnim i otužnim preko Fruške Gore. Cilj - dejt s prijateljicom; Neusatz an der Donau - Novi Sad. Preskačem politike, pripadnosti i krvna zrnca. Nemam se u što ubjeđivati, niti čega prisjećati. To sve znam. Zato me i zanima, gledati okolo... Novi Sad dakle. Petrovaradin... (gle' kazaljke... ;-) )  Uz dva vremena, dvije stolice...   ... dva prozora ...  ...dva broda...  U centru onda, skejteri i kandelabri, Mc Donalds i katedrala... opet dva vremena...  Nakon škljocohodja, vrijeme se bilo posvetiti mojim dvjema gladnožedno umornim muzama ... (manje ćudoredne slike ostavljam naravno sebi ;-) )  Po objašnjenju konobara, muškarac viljamovku pije isključivo iz čokanjčića, žena iz čaše. M-hm, dva spola, dakle...  Nakon zgodne, ukusne, relativno jeftine ručkovečere u rustikalnom "Ognjištu", noćni pogled na divnu katoličku katedralu u centru Novog Sada ...   Na koncu, zaokružili smo Ka-und-Ka-Kreš-Kurs Austrije i Ugarske, Vojvodine i Srbije izvedbom "Kneginje čardaša" (Imra/Emmerich Kamlan) u novosadskom pozorištu. Šarmantna, vrckasta izvedba; pun teatar, dug aplauz...  Naša Mlada Muza nije dugo tugovala, što smo zrelo i odraslo ukazali na nedjeljne obaveze i odbili njezinu ponudu pohoda na noćni život... (a danas su im i izbori, pa mi tablice na autu... baš... no enivej...) Kliskom cestom smo dovijugali do hundertwasserovski neravnog autoputa. Lipovac, granica... "Otkud putujete?" "Iz Novog Sada, s predstave." "'Aha. Sretno." Županja, granica... "Otkud putujete?" "Frankfurt." "Aha. Sretno." Orašje, granica. "Šta za prijav't?" "Deset deka urana, tucet živih slavuja. Dolazimo iz Nagykaniszsze, hahaha." "Čuj, da živih, hahaha... Može, sretno, hahaha ...!" |
