Ovaj put, vikend bez planinarenja. Bez odlaska kući, u Zagreb.
Njuškanje okolicom.
Orašje - Županja - Lipovac. U ritmu rupa istočnije održavanog bivšeg Autoputa bivšeg Bratstva i bivšeg Jedinstva do Sremske Mitrovice; oko pola sata od granice. Onda lošom cestom, sve užom i krivudavijom, tužnim i otužnim preko Fruške Gore. Cilj - dejt s prijateljicom; Neusatz an der Donau - Novi Sad.
Preskačem politike, pripadnosti i krvna zrnca. Nemam se u što ubjeđivati, niti čega prisjećati. To sve znam. Zato me i zanima, gledati okolo...
Novi Sad dakle.
Petrovaradin... (gle' kazaljke... ;-) )
Uz dva vremena, dvije stolice...
... dva prozora ...
...dva broda...
U centru onda, skejteri i kandelabri, Mc Donalds i katedrala... opet dva vremena...
Nakon škljocohodja, vrijeme se bilo posvetiti mojim dvjema gladnožedno umornim muzama ... (manje ćudoredne slike ostavljam naravno sebi ;-) )
Po objašnjenju konobara, muškarac viljamovku pije isključivo iz čokanjčića, žena iz čaše. M-hm, dva spola, dakle...
Nakon zgodne, ukusne, relativno jeftine ručkovečere u rustikalnom "Ognjištu",
noćni pogled na divnu katoličku katedralu u centru Novog Sada ...
Na koncu, zaokružili smo Ka-und-Ka-Kreš-Kurs Austrije i Ugarske, Vojvodine i Srbije izvedbom "Kneginje čardaša" (Imra/Emmerich Kamlan) u novosadskom pozorištu.
Šarmantna, vrckasta izvedba; pun teatar, dug aplauz...
Naša Mlada Muza nije dugo tugovala, što smo zrelo i odraslo ukazali na nedjeljne obaveze i odbili njezinu ponudu pohoda na noćni život... (a danas su im i izbori, pa mi tablice na autu... baš... no enivej...)
Kliskom cestom smo dovijugali do hundertwasserovski neravnog autoputa.
Lipovac, granica...
"Otkud putujete?"
"Iz Novog Sada, s predstave."
"'Aha. Sretno."
Županja, granica...
"Otkud putujete?"
"Frankfurt."
"Aha. Sretno."
Orašje, granica.
"Šta za prijav't?"
"Deset deka urana, tucet živih slavuja. Dolazimo iz Nagykaniszsze, hahaha."
"Čuj, da živih, hahaha... Može, sretno, hahaha ...!"
Post je objavljen 03.02.2008. u 13:57 sati.