El mate, el tango, la Portenya
Mogu ja grintati na novodobnost koliko hoću; neminovno je neizbježna. Pa mi valja pilu okrenuti naopako i uživati, izbjegavati, davat' se u finte i plivat' sa strujom. /Malo mi oči otvaraju kolege s Juga. / Ne tako davno, nisam grintao o globalizmu informatičkom. Nije ga bilo; snimao sam sa radija na kazetu, hvatao stanice na krčavom kratkom valu. Kratkog vala danas više niti nema. Ali zato, u trenutku inspiracije maločas, ukucam u općemrežnu tražilicu – radio. I ukucam – tango. I… No prije toga … : Daleko od toga da začešljavam kosu unatrag s kilom gela. I dapače, na tjelesnom bih i profesoru izmamio suzu na oko svojom nemotoričnošću. Dakle, nikad od mene plesača, nikad latino-pjetlića. Slijedom tog razvoja i istome unatoč, čitajući Hemingwaya, nekad sam poželio naučiti španjolski. Više slučajno nego promišljeno, poklopilo se - raspored predavanja na faksu, raspored tečaja; dobra ekipica, divne profesorice većinom. (Hvala Varšavskoj; hvala prof. Mindoljević!) I tu se onda interes počeo granati. Prvenstveno – a nemrem ja ne spomenut ženskinje – kad sam se pubertetski zaljubio u Fernandu. Dugokosa, zelenosive oči, prezgodna Argentinka. Moralan i ćudoredan kakav jesam, nametnuo sam si kompromis. Domanevrirao sam ih (nju s mužem, labradorica Muna incluso) u neko neformalno prijateljstvo, zajedničke odlaske na Sljeme i povremene večerice učetvero. Upetero. Nakon osam stupnjeva Španjolskog, život me opet otpuhnuo dalje, ali ponešto je i ostalo iz tog perioda. Španjolski sam još jedno vrijeme ponekad govorio sa šefom, polušpanjolcem; ponekad sa Sarom – o njoj sam pisao već… Uz rudimente vlastitog govora, koje sam nedavno na vlastitu radost otkrio tokom planinarenja Pirinejima, ostale su troslovne božićne čestitke sa De Fritzeovima. Ostao je Vrbančev „One Man Music Show“ nedjeljom, ritualna latino-emisijica na „Stojedinici“. Ostalo je nekoliko divnih CD-a tanga – ne onog njemačkog, za staračke domove, već izvornog, od Gardela preko Huga Diaza do Astora Piazzolle… I ostao je mate. Pretjerana količina pregorkog čaja, koji se naspe u tikvicu – calabasita - i pije na metalnu slamku s filterom. S guštom. Nije za preporučit' kad upoznajete roditelje svoje cure, jer će oni konstatirati da si narkoman. Jer tako izgleda. I uzalud ti je pojašnjavati, da s tim u ruci hoda cijela America Latina Dakle, i. I, dok ovo pišem, na stolu je termosica s vrućom vodom i calabasita. A, novodobu internetskom dakle hvala, iz zvučnika – tango nuevo. http://www.la2x4.gov.ar/ - La Radio de Tango de Buenos Aires… En vivo. Kao da nisam u Orašju. |