Retro & Intro
|
Drago mi je zbog prvih reakcija na ovo virtualno novorođenče bložansko. Nisu sve pozitivne, ali, prašine ima; konju dakle svaka čast. Blogoglagoljam prvenstveno umjesto uzimanja Xanaxa i gledanja „Big Brothera“; sebi u bradu ponajviše, Slobodnom Brojaču unatoč. Dosad, netko je inzistirao da bude spomenut; netko drugi tražio je skidanje  , jedna mi se čak potužila da je ispala šankerica. Ponetko se prošuljao neprepoznat, e, tu si laskam …A ja uglavnom vidim da hoću sve, i to odjednom. Posljednji predklimakterični trzaji, štoli. Uglavnom, svijete mili, tko mi što i kako znači, zna i bez ubloženja, pa nek' uzme ili ostavi; na meni je tek rasti, s riječju polakše znati a gušt ne izgubiti… Otuda mi šira misao o snazi riječi i snazi šutnje… Je li spomen ujedno isključivost, jesu li nespomenuti manje ili drukčije bitni u nama? Stvaramo li izrekom, brišemo li šutnjom? Gutamo li s hostijom istinu ili vlastito vjerovanje? Na koncu… koliko lampaš sisvetski može nama donijeti spokoja da smo na vrijeme baš sve rekli što je trebalo, i pokazali …? Kiša u Orašju ne prestaje. Pakiram se; opet u Zagreb. Mater leti kući u nedjelju; kud s njom zapravo, pojma nemam… Kako smjestiti sve nas koji ličimo na smotuljak pustinjske trave nošen vjetrom…? Pitanja poput sitnih kapi... Jesen. |
