Marketing
Retro & Intro
Drago mi je zbog prvih reakcija na ovo virtualno novorođenče bložansko. Nisu sve pozitivne, ali, prašine ima; konju dakle svaka čast. Blogoglagoljam prvenstveno umjesto uzimanja Xanaxa i gledanja „Big Brothera“; sebi u bradu ponajviše, Slobodnom Brojaču unatoč.
Dosad, netko je inzistirao da bude spomenut; netko drugi tražio je skidanje 
, jedna mi se čak potužila da je ispala šankerica. Ponetko se prošuljao neprepoznat, e, tu si laskam …
A ja uglavnom vidim da hoću sve, i to odjednom. Posljednji predklimakterični trzaji, štoli.
Uglavnom, svijete mili, tko mi što i kako znači, zna i bez ubloženja, pa nek' uzme ili ostavi; na meni je tek rasti, s riječju polakše znati a gušt ne izgubiti…
Otuda mi šira misao o snazi riječi i snazi šutnje…
Je li spomen ujedno isključivost, jesu li nespomenuti manje ili drukčije bitni u nama? Stvaramo li izrekom, brišemo li šutnjom?
Gutamo li s hostijom istinu ili vlastito vjerovanje?
Na koncu… koliko lampaš sisvetski može nama donijeti spokoja da smo na vrijeme baš sve rekli što je trebalo, i pokazali …?
Kiša u Orašju ne prestaje. Pakiram se; opet u Zagreb. Mater leti kući u nedjelju; kud s njom zapravo, pojma nemam… Kako smjestiti sve nas koji ličimo na smotuljak pustinjske trave nošen vjetrom…?
Pitanja poput sitnih kapi...
Jesen.
Post je objavljen 31.10.2007. u 16:15 sati.