Aurora borealis
28.06.2004., ponedjeljak
Velik porast privatnih vojski
|
Preneseno s HTnetove stranice, današnja top-tema. Čovjeka naprosto prolazi jeza od onoga što se događa na ovom svijetu. Tko jači, taj kači, ha? Među jednakima postoje jednakiji, za koje ne vrijedi međunarodno pravo. "Mada bi se očekivalo da zbog tolike brojnosti i rasprostranjenosti privatnih vojski širom svijeta postoji precizna zakonska regulativa koja ih kontrolira i sankcionira, nje nema. Time se zaobilaze neke od ključnih normi međunarodnoga humanitarnog prava, ali i nacionalnih zakonodavstava u djelovanju privatiziranih vojski. Nitko ne zna kako i komu odgovaraju zaposlenici tih tvrtki kada ubijaju, siluju ili pljačkaju." Daniel Patrik Brčić 27.06.2004 |
- 12:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #
«Vučedolski genius loci»
|
Zadnji dan na ovom radnom mjestu. Žalit ću možda za svakodnevnom inspekcijom radova na sovama starog NSB-a, za zvukom gričkog topa u podne, za nekim dragim ljudima, no moj brod ide dalje. Tu sam dao što sam trebao dati (barem se tako nadam). Iz iskustva znam da sve u životu ima svoje razloge i siguran sam da postoje razlozi zašto sam trebao biti tu (možda to naknadno doznam). Isplovljavam na pučinu. Jučer sam bio dobio inspiraciju i šefici, porijeklom iz Iloka, načinio poklon - figuru koja se zove «Vučedolski genius loci». Figuru čini postolje od glinamola na kojem je ulomak keramike s iskapanja na Vučedolu (iz onog znanstveno neupotrebljivog dijela gdje su slojevi ispremiješani pa se ne zna što pripada kojem vremenu), tamnosmeđ kao što je plodna podunavska crnica. Taj ulomak natkriljuje čovjekoliko-leptiroliko stvorenje, alegorija duše (Psihu su u antici, a i kasnije prikazivali s leptirovim krilima), s krilima u bojama i šarama tipičnim za vučedolsku neolitsku keramiku. S ruku tog stvorenja spuštaju se plaštoliki oblici i prave pozadinu ulomku keramike. Čovjek treba biti zahvalan ljudima koji su mu omogućili rast i koji su bili dovoljno nesebični pustiti ga ići njegovim putem. P.S. Genius loci- duh mjesta |
- 11:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
27.06.2004., nedjelja
Lk 9, 57-58
Danas me na misi jako dirnuo ovaj dio Evanđelja: «Dok su išli putom reče mu netko: «Za tobom ću kamo god ti pošao.» Reče mu Isus: «Lisice imaju jazbinu, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.» Koliku je samoću morao On osjećati, i koliku bol zbog neuzvraćene ljubavi. Iako to nije puno, ponudio bih mu svoje rame. |
- 16:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #
26.06.2004., subota
Igra staklenim perlama
Jučer sam počeo čitati «Igru staklenim perlama» Hermanna Hessea. Pročitao sam tek uvodno poglavlje, no zaintrigirala me već tu pronicljivost čovjeka koji je knjigu objavio 1943., a predvidio kulturološki i civilizacijski razvoj i probleme koji su danas itekako aktualni. Našpanan sam nastaviti čitati. |
- 13:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #
25.06.2004., petak
Spominjući lovor sjetim se Dafne
Evo sada nekoliko laganih kulinarskih prijedloga u kojima bitnu ulogu igra lovor. Oba su recepta iz knjige Veljka Barbierija «Kuharski kanconijer- gurmanska sjećanja Mediterana». Dobro će doći u ova ljetna vremena, kada se ne želimo mnogo mučiti u kuhinji… Nije za one koji imaju averziju prema morskoj hrani…Tunj na lešo 2 kg tunjevine 1 čaša vinskog octa 10 listova lovora 1 žlica papra u zrnu 1 grančica ružmarina 1 čaša maslinovog ulja sol Oprane komade tunja kuhajte u vodi s čašom vinskog octa, malo soli i desetak zrnaca papra te nekoliko listova lovora. Kad je skuhan, procijedite ribu, pa redajte u staklenku red po red tunjevine, pa listove svježega lovora i ružmarina te ploške limuna. Pokrijte sokom od kuhanja i pri vrhu zalijte maslinovim uljem da se spriječi dodir sa zrakom. Poklopite i čuvajte na hladnom i suhom mjestu. Servirajte s kuhanom blitvom, brokulama ili drugim kuhanim povrćem. Crvena marinada 2 kg ribe za marinadu 1 l crvene bevande 1 čaša kvasine ili vinskog octa od crnog vina 1 čaša maslinova ulja 5 kapula ili glavica crvenog luka 1 glavica bijelog luka ili češnjaka 5 listova lovora 5 grančica ružmarina 1 velika žlica šećera sol, papar Uzavrite dobru čašu crvene kvasine, pola litre vode i pola litre vina te u toj marinadi skuhajte na kolute izrezan luk, sjeckani češnjak, ružmarin, lovor, sol, papar i veliku žlicu šećera. Kad povrće smekša, prelijte sok od marinade po ohlađenoj prženoj ili pečenoj ribi, najbolje srdelama, skušama, lokardama, tunju ili palamidama slažući sve u redove: red ribe, red povrća iz marinade, kojemu se dodaju kapare i ljutike. Posolite, popaprite te ostavite da se dobro ohladi. Tada je zalijte s malo maslinova ulja. Tako pripremljena marinada dobra je i nakon više od tjedan dana ako se čuva na prikladnom mjestu, najbolje pokrivena u hladnjaku. |
- 13:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
24.06.2004., četvrtak
Metamorfoza
Berninijeva skulptura «Apolon i Dafna» divna je interpretacija mita o Apolonu i Dafni kojeg donosi Ovidije u «Metamorfozama» (I pjevanje, stihovi 452-567). Apolon kao veliki, moćni bog Sunca rugao se Erosu da on nije važan bog. Želeći mu dokazati da su njegove strelice za ljubav i antiljubav moćne, pogodi Apolona strelicom koja pobuđuje ljubav, a nimfu Dafnu strelicom koja pobuđuje odbojnost. U Apolonu uzavri žarka ljubav i strast, a Dafni je iako naočit i prekrasan, najljepši bog, bio odbojan. I počne je tako on salijetati, a ona od njega bježi kao lovina od pasa goniča. Kakvo se čudo dogodilo najbolje je pročitati u lijepo sročenom prevodu T. Maretića (Matica Hrvatska Zagreb,1907.): «Tako je brz Apolon u nadi, a Dafna u strahu. Ali je gonitelj brži, jer ljubavi krila ga nose, Odmora djevojci ne da, bježećoj već tik je do leđa, Kosu što niz vrat joj pada, već dahom svojijem dira. Kada obnemogne već, poblijedi od muke brzog Bježanja svladana buduć u Penejske pogleda vale I kaže: « Oče, pomozi! O zemljo, zini il' ovaj Oblik što čini, da trpim, prom'jeni, da nema ga više!» Čim tu molitvu reče, al' sva se ukoči vrlo, Oko mekijeh grudi tanušno se obavi liko, U lišće kose njoj otiđoše, u grane ruke, Noge, pred časak još brze, sad žilama zapeše tvrdim, Glavu joj obuzme kruna, ljepota joj ostade samo. Feb je i takovu ljubi te mećući ruku na deblo Osjeća pod korom mladom, gdje grudi jošte joj dršću, Grli rukama grane, ko udi da su, i grlo Cjeliva, ali se drvo od cjeliva njegovih brani. Veli Apolon: « Mojom kad ženom ne možeš biti, Drvo ćeš moje bit zacijelo. Uvijek ti ćeš Kitit, lovoriko, kosu i kitaru moju i tulac.» U skulpturi «Apolon i Dafna» kao da je zaustavljen trenutak u kojem Apolon još gotovo lebdeći juri za njom, a Dafna se pretvara u lovoriku, noge postaju deblo s korijenjem, ruke postaju grane, a iz prstiju se istežu još manje grane s lišćem. Kosa joj lebdi u lahoru trka. Kružeći oko skulpture izmjenjuju se forme ljudskih tijela i drveta. Mramor je tako vrhunski obrađen da imaš dojam teksture kože, kose, lišća, kore drveta… Jedna od najljepših skulptura koje sam do sada vidio… Skulptura se nalazi u Rimu u Villi Borghese. Evo još dva pogleda na skulpturu: bočni i frontalni. |
- 20:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Promjene
Još dva radna dana do novog posla! I produžen vikend između njih. Zanimljive su promjene u životu. Vrijeme kada se stvari slažu i kada nastaje nova situacija, kada ono što je do jučer vrijedilo više ne vrijedi. Divno je kada osjetiš da je put kojim krećeš onaj namijenjen baš tebi. Pun je izazova, no veselim im se. Vrijeme je zadnjih dana čudno i dani prolaze u čudnom ozračju. Imam dojam da imam jako malo energije i da loše ili nedovoljno spavam. To je valjda dio promjena, to ih čini promjenama. Uzbuđenje. |
- 08:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #
21.06.2004., ponedjeljak
Kišni izlet u Sloveniju
Jučer, 20. 6. 2004. išao sam s društvom na izlet u Sloveniju. Na samom ulasku u Europsku Uniju Slovenci su naručili i atmosferske barikade pa nas je pratilo olujno nevrijeme s pljuskom u kojem se nebo obrušavalo na zemlju, sijevale munje i na moment padala i krupa. Ipak smo nastavili. Na malom prelazu Bregana su od tri auta zaustavili baš moj auto, jer smo valjda svi imali samo osobne, bili sumnjivi ili pak neodoljivo privlačni pa su nas htjeli malo bolje pregledati ;). U Sloveniji na tom graničnom području su ceste grozne i u izradi. Čuo sam da im cesta prema Hrvatskoj nije prioritet, u planu je tek do 2013. Nakon lagane vožnje došli smo do Kartuzije Pleterje, kartuzijanskog samostana. Kartuzijanci su pustinjaški red katoličke crkve koji žive u zasebnim ćelijama, sastaju se tri puta dnevno na molitvi, a jednom tjedno- nedjeljom- zajedno ručaju, raspravljaju o problemima i izlaze u šetnju prirodom. Samoastan je privredno samostalan, redovnici žive od uzgojenog na imanju. Između ostalog je poznata njihova rakija Viljamovka kao i sir. U samostansku klauzuru se ne može ući, za javnost je otvorena samo stara gotička crkva u čijoj sakristiji se može vidjeti projekcija o kartuzijancima i njihovom životu, te o samostanu. Projekcija košta oko 20 kn. U suvenirnici (koja jučer nije radila jer je bila nedjelja) se može kupiti i njihove proizvode. U blizini samostana je mali etnomuzej na otvorenom čije su glavne atrakcije kozica Roza, bernardinac Riki i papagaj Štefan. Otišli smo još do mjesta Bela cerkev gdje smo vidjeli baroknu crkvu sv. Andrije posebnu po tome što je projektirana tako da se na solsticij Sunce i Mjesec nalaze na prozorima, i da se njihovi pravci presjecaju na mjestu u svetištu i time čine «Andrijin križ» (križ u obliku slova X, sjetite se škotske zastave), a na ekvinocije Sunce s glavnog ulaza pada na glavni oltar. Kako bi to sjecište pravaca funkcioniralo crkva nije simetrična iako tako izgleda, južni dio crkve je malo širi.Vidjeli smo i malu barokiziranu romaničku crkvu sv. Helene u kojoj se ženio Boris Novković. Na povratku u Hrvatsku svratili smo u hotel «Grad Mokrice» na prekmursku gibanicu i mineralnu. Kada smo ušli u Hrvatsku kod Samobora nas je dočekao vatromet. Nama u čast! :) |
- 09:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #
18.06.2004., petak
Fikcija na temu:Buđenje
Otvarajući oči vidim maglovito, mrljasto. Uključujem polako svijest, ponovno stvaram svijet oko sebe. Magloviti, mrljasti krajolik izoštravam. Vraćam se u vrijeme i još sam pod dojmom sna.U tom snu sve je crno. Nebo i more. Na tamnom horizontu vidjelo se kako more gori i oblaci se dima uzdižu prema nebu na kojem sjaji tamno sunce s vatrenom koronom. Čujem zvuk pijetla. Prelazi u zvuk trublje koji mi prožima čitavo tijelo i siječe ga. Toliko je moćan taj zvuk. S obje strane osjećam prisutnost. S desne strane je moj anđeo kojega sada prvi put vidim iako sam mu se često molio, a s moje lijeve grozno biće s glavom pijetla i krilima šišmiša. Natječu se u tome tko će reći više toga o meni. U strahu se želim probuditi... Otvarajući oči vidim maglovito, mrljasto. Uključujem polako svijest, ponovno stvaram svijet oko sebe. Magloviti, mrljasti krajolik oko sebe izoštravam. Vraćam se u vrijeme i, čudno, osjećam prisutnost s obje strane. S moje je desne strane moj anđeo, a s lijeve ono biće. Sada shvaćam zvuk trublje. |
- 21:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Zviježđe Labud
To se zviježđe može vrlo lako naći na zvjezdanom nebu, na Mliječnom je putu, krenite od Velikog preko Malog medvjeda i produžite još po toj liniji i ugledat ćete križoliko zviježđe. No zamislite da je onaj duži krak vrat, a ovi manji krila, na repu mu je sjajni Deneb. Meni osobno jedno od najljepših zviježđa. |
- 20:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Moja pradomovina je nebo u zviježđu Labuda?
Petak je. Jedva čekam doći doma i naspavati se. Izmoren sam od radnog tjedna, ranog ustajanja, loše hrane i dobrog, ali iscrpljujućeg seksa. Ne seksam se na poslu, nego sam počeo vezu pa je sve još uvijek vrlo živo i strastveno ;). Jučer smo skužili da smo podrijetlom s dva različita planeta koji se nalaze jedan u zviježđu Labuda, a drugi u Plejadama (wow). Kako to suludo zvuči, ha? Nedavno sam čuo informaciju da jedan postotak ljudskih gena nije porijeklom sa Zemlje, jer ih na Zemlji nema. Je li uistinu moguće da Zemljani potječu s Neba, iz drugih galaksija i s drugih planeta? («Astronaut pokriven do ušiju u nebo... » ili tako nekako pjeva Damir Urban.) Sjetim se u tom kontekstu i Ericha von Dänikena i njegovih teorija o Bogovima- vanzemaljcima. Malo sam predaleko otišao, zar ne? No kao što nemirna sjeverna svjetlost žari tamnim polarnim nebom, i moja misao drsko preispituje sve postojeće. Tko zna, možda smo uistinu podrijetlom vanzemaljci. Kažem vam ako doznam nešto detaljnije... :) |
- 11:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #
17.06.2004., četvrtak
Mission possible?
Shvatio sam danas da me vrlo često pokreću i inspiriraju susreti s ljudima. U komunikaciji uspijevam jasnije izraziti svoje misli, kroz smijeh kažeš velike male stvari. Kada osjetiš da tvoja riječ pokreće procese u tuđoj glavi, koja na očima stvori mrenu i ponire u sebe, premišlja kako bi reagirala. U zadnje sam se vrijeme bio previše osamio, povukao u svoj svijet u kojem nisam bio najsretniji jer nisam sâm sa sobom raščistio neke stvari. U mojim prsima se skupilo toliko toga što želi van. Želio bih otići na vrh brda i snažno kriknuti, kako bi loša energija izišla iz mene. Nakupilo se puno toga u meni i tinja i potkopava sve moje snove. Moram smoći snage pokrenuti potencijale da ne postanu mrtvi kapitali. Treba skupiti snage, pregrupirati i krenuti u ostvarenje snova... Forsan etiam haec olim meminisse iuvabit, (slob. prev.) možda će i ovo jednom biti ugodno sjećanje. |
- 13:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Passera'-Aleandro Baldi 1994.
Danas sam na stanici vlaka pjevušio ovu krasnu pjesmu. Zaboravio sam bio tekst, no melodija mi je došla u glavu još jučer. Htio sam imati njen tekst... Možda postoji još ljudi koji vole ovu pjesmu ili razumiju talijanski, pa im želim ugodu čitajući... a ja i dalje pjevam, makar me ljudi čudno gledali... Danas sam dobro...Le canzoni non si scrivono ma nascono da sé son le cose che succedono ogni giorno intorno a noi le canzoni basta coglierle ce n'e' una anche per te che fai pi`u fatica a vivere e non sorridi mai. le canzoni sono zingare e rubano poesie sono inganni come pillole della felicita' le canzoni non guariscono amori e malattie ma quel piccolo dolore che l'esistere ci da' passera', passera' se un ragazzo e una chitarra sono li come te, in citta' a guardare questa vita che non va che ci ammazza d'illusioni e con l'eta' delle canzoni passera' su di noi finiremo tutti in banca prima o poi coi perché, i chissa' e le angosce di una ricca poverta' a parlare degli amori che non hai a cantare una canzone che non sai come fa perché l'hai perduta dentro e ti ricordi solamente passera' .... in un mondo di automobili e di gran velocita' per chi arriva sempre ultimo per chi si dice addio per chi sbatte negli ostacoli della diversita' le canzoni sono lucciole che cantano nel buio passera' prima o poi questo piccolo dolore che c'e' in te che c'e' in me, che c'e' in noi e ci fa sentire come marinai in balia del vento e della nostalgia a cantare una canzone che non sai come fa ma quel piccolo dolore che sia odio, o che sia amore passera' passera', passera' anche se farai soltanto la la la passera', passera' e a qualcosa una canzone servira' se il tuo piccolo dolore che sia odio o che sia amore passera'. |
- 08:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
16.06.2004., srijeda
Big blue
Danas će biti vruć, sparan, ljetni dan. Kada dani postanu takvi počinjem dobivati halucinacije mora. Zvukovi se nekako stišaju, a u svojim mislima zaranjam u more. Oko mene je sve plavo, držim otvorene oči i krečući se kretnjama žabe (prsni stil) ili delfina (spojene noge) ronim u primarnom elementu. Unutar- i međustanična tekućina po svojem je sastavu bliska moru. Zar je onda čudno što se pored mora osjećamo nekako posebno, drukčije, smirenije, sretno... Taj me boravak podsjeća na blaženo vrijeme u majčinoj utrobi. Danas sam naišao na ovu fotku dupina i pozavidio im na situaciji u kojoj se nalaze. Blaženi dupini...- 08:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #
15.06.2004., utorak
Post nubila Phoebus
Danas su vanjske okolnosti puno bolje. Sunce sije, lakše je. Čak sam jutros prije posla napravio salaticu za ručak. Tunjevina, svježe skuhana pašta, crne masline, malo maslinovog ulja, origana, kopra, bosiljka, soli i papra i malo kiselog vrhnja. Baš se veselim ručku. Dani na poslu do transfera sada prolaze sporo. To vrijeme pomrčine trajat će još desetak radnih dana... No poslije oblaka dolazi sunce. U zadnje vrijeme puno spavam, a malo se odmaram. Definitivno Low-Energy-Period. Ali se vidi kraj tunela pa je lakše... |
- 10:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.06.2004., ponedjeljak
Melanconia
Današnji dan je upravo tako tmuran i usporen da po ugođaju potpuno odgovara potugalskom fadu. Teške misli, teški osjećaji. Bol koja dolazi iz dubine duše, nemir, neshvaćena ili neuzvraćena ljubav. Zadnjih dana imam problema sa samopouzdanjem. Usamljen sam, dijelom svojom lijenošću za prvim korakom ili zbog pretjerane obzirnosti, dijelom zbog tuđe nebrige. Osjećam se otuđen od okoline, u nekom svome svijetu, u kojem nisam sretan. Moje lice prekriva veo duboke, ali ne tako primjetne tuge, svako malo mi promakne uzdah. U moru životnih obaveza ne uspijevam naći vremena za ono što me doista usrećuje. Com que voz chorarei meu triste fado... |
- 13:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #
11.06.2004., petak
Petak, a ponedjeljak
|
Danas ponovno radim, a jučer je bio praznik i blagdan. Imam dojam da je ponedjeljak, tim više što sam jučer bio na misi. Na poslu sam na otkaznom roku i uskoro, početkom sljedećeg mjeseca, prelazim na novi posao. Inače, jučer sam bio u Maksimiru, koji je bio prepun ljudi. Neki su ljudi sa svojim mladuncima išli u zoološki gledati braću i sestre i njihove mladunce. Aleja koja vodi do Vidikovca bila je prepuna šetača. Uz labuđi par je plivalo i jedno ružno pače. Šetao sam s frendicom, ližući "King s vanilijom i bademom (dobar!). Pričali smo o emocionalnim problemima. Sjeli smo na piće na Vidikovac i čekali konobara dobrih 15 minuta. Iz perivoja nas je potjerala kiša. Puknuo je grički top, podne je, što znači da imam pravo izaći na ručkovnu pauzu, kibam, tako mi mlijeka u prahu na lijevo. Ajd' bok. |
- 11:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Kronika |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||