Shvatio sam danas da me vrlo često pokreću i inspiriraju susreti s ljudima. U komunikaciji uspijevam jasnije izraziti svoje misli, kroz smijeh kažeš velike male stvari. Kada osjetiš da tvoja riječ pokreće procese u tuđoj glavi, koja na očima stvori mrenu i ponire u sebe, premišlja kako bi reagirala. U zadnje sam se vrijeme bio previše osamio, povukao u svoj svijet u kojem nisam bio najsretniji jer nisam sâm sa sobom raščistio neke stvari. U mojim prsima se skupilo toliko toga što želi van. Želio bih otići na vrh brda i snažno kriknuti, kako bi loša energija izišla iz mene. Nakupilo se puno toga u meni i tinja i potkopava sve moje snove. Moram smoći snage pokrenuti potencijale da ne postanu mrtvi kapitali. Treba skupiti snage, pregrupirati i krenuti u ostvarenje snova... Forsan etiam haec olim meminisse iuvabit, (slob. prev.) možda će i ovo jednom biti ugodno sjećanje.
Post je objavljen 17.06.2004. u 13:44 sati.