Danas će biti vruć, sparan, ljetni dan. Kada dani postanu takvi počinjem dobivati halucinacije mora. Zvukovi se nekako stišaju, a u svojim mislima zaranjam u more. Oko mene je sve plavo, držim otvorene oči i krečući se kretnjama žabe (prsni stil) ili delfina (spojene noge) ronim u primarnom elementu. Unutar- i međustanična tekućina po svojem je sastavu bliska moru. Zar je onda čudno što se pored mora osjećamo nekako posebno, drukčije, smirenije, sretno... Taj me boravak podsjeća na blaženo vrijeme u majčinoj utrobi. Danas sam naišao na ovu fotku dupina i pozavidio im na situaciji u kojoj se nalaze. Blaženi dupini...
Moj frend Zlatko bavi se dubinskim ronjenjem. Jedan od najfascinantnijih događaja u životu bio mu je susret s kirnjom . Kirnja je velika morska riba koja živi u dubokom moru i bira pećinasta skloništa. Vrlo je znatiželjna. Na jednom ronjenju naišao je na nju, prestao je disati, jer je znao da se plaši mjehurića. Približila mu se i pogledala ga u oči. Zlatko je rekao da je doživio jedno od najdubljih iskustava Božje prisutnosti.
Eh, da mi je sada zaroniti i osvježiti se! No, treba natrag na posao!
Post je objavljen 16.06.2004. u 08:52 sati.