|
|
četvrtak, 31.08.2006.
Džafer u Zagrebu
Turski državljanin (21) za večernje je mise u zagrebačkoj katedrali zgranuo okupljene vjernika te je intervenirala i policija. Mladić u društvu 20-godišnje prijateljice posjetio je katedralu oko 18:30 u sklopu turističkog razgledanja grada. Kako je misa upravo završavala, otišao je na pričest, te je ispljunuo hostiju iz usta, počeo ju proučavati pred oltarom mirišavši je, okretavši i podižući iznad glave. Zatim su napustili crkvu, ali ih je policija našla na Trgu Bana Jelačića, a prekršajni sudac im je dosudio 1000 kuna kazne.
Reakcije na ovaj događaj bile su svakojake, no na sreću samo verbalne. Da se to desilo u nekom slavonskom ili zagorskom selu, vjerojatno bi došlo do kamenovanja ili slično. Zanimljiva je bila i reakcija jednog američkog turista iz Kalifornije koji je izjavio: " Da je to napravio u Kaliforniji, potrudio bih se da ga poslije mise nađem", no poznato je kakav stav prema muslimanima imaju Amerikanci. Moram priznati da ne pozdravljam ovakav način ponašanja u slučaju da je mladić želio provocirati, no smatram da se nije radilo o provokaciji. Sveta pričest je nešto što muslimani u svojoj religiji ne poznaju, pa je vrlo vjerojatno da je mladić želio pogledati što to ljudi jedu, a logično je kako je morao "nepoznati predmet" dići u zrak, jer se nalazio u crkvi koja je podosta mračna. Vjernici su skloni na apriorne osude bez da pokušaju naći opravdanje, no trebalo bi sagledati sve činjenica. Možda je više od svih kriv velečasni, koji je mogao pretpostaviti da mladić nije katolik, da se nije prethodno ispovjedio, i da vjerojatno nema sakrament prve pričesti, pa ga je sukladno tome trebao savjetovati da ne jede hostiju, jer je to svetogrđe. Uopće ne sumnjam da bi se u Džamiji moglo očekivati brutalnih reakcija, no budimo realni, od kršćana ipak treba očekivati veću tolerantnost. U svim je medijima prisutan komentar kako je kazna od 1000 kuna koju je mladiću odredio sudac premala, no koja bi cifra bila dostatna? Bi li ga zbog tog čina trebalo kamenovati, čak i da je namjerno provocirao?
P.S. U Crkvu ne idem, no da na ulici moram birati da li bih stao na sotinu hostija ili na jednog mrava, odabrao bih hostije, jer dragi moji vjernici; mrav je "Božja" kreacija, a hostija ja vaša.
|
- 19:16 -
Komentari (46) -
Isprintaj -
#
srijeda, 30.08.2006.
Crkvene dogme
Crkvene dogme su po definiciji one tvrdnje koje je nemoguće provjeriti i u koje vjernici moraju bezuvjetno vjerovati. Dogme se tretiraju poput aksioma u postupcima logičkog zaključivanja, s tom razlikom što se aksiom nameće logikom po sebi, dok je dogma najčešće nametnuta silom (bilo vlastitom, bilo vanjskom) i izvan je svake logike. Po katoličkom nauku Crkva na konačni način izlaže objavljenu istinu, u onome obliku koji obvezuje kršćanski narod u njegovoj cjelokupnosti, tako da se nijekanje (dogme) smatra krivovjerjem i ukorava anatemom.
Uzet ćemo za primjer četiri marijanske dogme koje kažu:
1. Marija je Bogorodica
2. Marija je vazda djevica
2. Marija je bezgrešna, što znači da je oslobođena istočnog grijeha.
4. Marija je dušom i tijelom na nebo uznesena i postala kraljicom svemira.
Mislim da su te dogme same po sebi toliko smiješne da je forsiranje prihvaćanja istih "Bogu za plakati". Nevjerojatan je bezobrazluk "smisliti" ovakve gluposti i tjerati ljude da u to vjeruju pod prijetnjom "kazne Božje". To znači da je svatko tko se usudi upotrijebiti mozak zapravo heretik koji treba biti kažnjen. Nevjerojatno je i to da se Marija naziva "kraljicom svemira", a da je isti Papa koji je to proglasio, vjerovao (zapravo znao) da se Sunce i cijeli svemir vrte oko Zemlje. Zbog nevjerovanja u ovakve gluposti nekada se bivalo javno pogubljivan, jer crkveni dužnosnici su toliko voljeli Boga da su ga rješavali "prljavog posla", kakav je kažnjavanje. Na na taj se način vršila i negativna selekcija, jer su pametniji kažnjavani zbog evolucijskog iskoraka. Danas crkva nema toliko brutalne metode u sprovođenju kazni, no da su stoljeća učinila svoje pokazuje i mnogi komentator ovoga bloga.
|
- 10:26 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
petak, 25.08.2006.
Istinita priča
 Imao sam osam, devet godina. Bio sam u posjeti djedu i baki sa roditeljima. Tetak je živio malo dalje niz ulicu. Predvečer me je kod njegove kuće ujela zmija riđovka. Prva osoba na koju sam naletio bila je njegova, tada još živa majka. Rekao sam joj što se desilo, a ona me verbalno napala uz ogromnu količinu bijesa. Rekla mi je da kod njihove kuće nema zmija i da ja lažem. Uplašio sam se i nikome viže nisam o tome pričao. Slijedeći sam se dan probudio otečene i plave noge. Kada sam ispričao majci što mi se jučer desilo, počela je galamiti na mene zašto joj odmah nisam rekao i brzo me povela u bolnicu. U bolnici je pak liječnik galamio na moju majku, jer me nije dovela na vrijeme i imao sam sreće što sam uopće ostao živ.
Eto, zbog "pobožne" i zatucane babetine sa jednom nogom u grobu, koja u 20. st. misli da je zmija vrag, a ne životinja, mogao sam umrijeti u dobi od 8 godina. - Zaključak izvucite sami!
|
- 10:41 -
Komentari (34) -
Isprintaj -
#
subota, 19.08.2006.
Vjera je potreba slabih!
Ovo je treći i zadnji post napisan prošle godine koji ću ponoviti...
Ponudio bih jedan od odgovora na pitanje zašto ljudi vjeruju. Današnji prosječan čovjek je vjernik koji gricka kikiriki dok gleda na TV-u izvještaje o poginulima iz Iraka i umrlima od gladi iz Afrike. To je tako zato što građanin današnjice živi površno, i cilj mu je preživjeti pod svaku cijenu. Čovjek je došao do onog evolucijskog trenutka kada je njegova individualna svijest toliko nadjačala kolektivnu svijest vrste (ljudske - na ovoj stranici čovjeka smatramo najnaprednijom životinjom) da je propast vrste sasvim izvjesna. Za primjer koliko je bitna kolektivna svijest možemo se upitati koje su životinje ugrožene na svijetu? Ugroženi su kitovi, slonovi i sl., a nikako ne mravi. Čovjek je krenuo putem bez povratka i sasvim je izvjestan njegov kraj, samo se nadam da u samouništenju neće za sobom povući i sve druge vrste na Zemlji.
Zato vjerujem da svi vi koji kažete da ste vjernici, vjerujete samo iz straha za sebe. Vjerujete jer mislite da postoji nagrada za vas, a da ćete izbjeći kaznu. Da nije tako, tada bi vas zanimale i neke druge sudbine. Tada bi milodare davali onima kojima treba (pa niste idioti, vidite tko je gladan i siromašan), a ne Caritasu i sličnim kvazihumanitarcima.
Ali vi ne dajete pomoć zbog pomoći već zbog svojeg mirnijeg sna. Nije vam bitno tko je dobio, bitno vam je da ste dali, ali znajte ako gore nekog ima, onda on vidi i tu ravnodušnost.
«Intenzivno se može živjeti samo na račun vlastitog Ja, a građanin ništa više ne cijeni nego svoje Ja, i prema tome postiže samoodržanje i sigurnoct na račun intenziteta.
Umjesto da sumanuto bude opsjednut Bogom – stiče mirnu savjest, umjesto naslade – prijatnost, umjesto slobode – udobnost, a umjesto smrtne vatre – ugodnu temperaturu.
Zbog toga je građanin po svom biću, stvorenje sa slabim životnim pogonom, plašljivo, te je lako upravljati njime, jer se boji svakog davanja samog sebe. Zato je on umjesto moći postavio većinu, umjesto sile zakon, a umjesto odgovornosti postupak glasovanja.
Jasno je da se ovakvo slabo i plašljivo biće ne može održati ma u kolikom broju postojalo...»
( Herman Hesse - Stepski vuk)
|
- 18:51 -
Komentari (44) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 10.08.2006.
Vjernici iz susjedstva
 Bacih oko na rubriku "Pitali ste..." u Glasu koncila i shvatih da ovo moram sa čitateljima namjernicima podijeliti. U današnjem svijetu u kojem u svako doba bjesni po nekoliko ratova, gdje svake tri sekunde netko umre od gladi i gdje ljudi umiru od izlječivih bolesti zbog neimaštine, a svi mi smo upoznati s time, degutantna je prosudba nekih vjernika o dobru i zlu. Ako netko vjeruje da postoji Bog - u redu, ali ovo...
"Grozim se kada vidim da pojedini vjernici primaju Sveto Tijelo, »hostiju«, na prljave ruke. To je za mene nepoštivanje svetosti, ili nepoznavanje, kolika je to privilegiranost primati Sveto Tijelo. Zašto kažem »prljave ruke«? Zato što rukama dodirujemo sve, rukujemo se i sl., i na takve ruke svećenik stavlja pričesniku Sveto Tijelo, čije su ruke dostojne da se na njih stavi Tijelo Isusovo. Zar to nije ružno, zar to nije nepoštivanje svetosti? Zašto smo takovi? To je valjda sada postao trend današnjice.
Mogu slobodno reći da se ne čudim nama laicima kada vidim takvo »moderno« pričešćivanje i kod časnih sestara i one su postale »moderne« pa pružaju ruke da bi se pričestile, zar nas je sramota primiti Tijelo Isusovo na naš jezik kako je to donedavno i bilo normalno da se vjernik pričešćuje! Ja vjerujem da svaka župa ima plitice koje se stavljaju vjerniku ispod brade kada se pričešćuje, a one nisu bez razloga uvedene, baš zato da se sačuva i najmanja mrvica koja bi možda ispala na pod i tako se sačuvala da ju ljudi ne pogaze nogama. To pišem zato što pričesnik koji primi Sveto Tijelo na »ruku« nikada one sitne mrvice ne pokupi s dlana nego jednostavno dlanove okrene i mrvice padnu po podu i drugi gaze po njima."
Vjernica Nevenka
I onda nađete u istoj rubrici idolopoklonstvo kao glavni smrtni grijeh. Mogao bih pisati milion rečenica, a najbolje je da ne napišem ništa. Jednostavno postoje stvari koje su nevjerojatne...
|
- 11:29 -
Komentari (44) -
Isprintaj -
#
petak, 04.08.2006.
Buntovnici bez razloga
Ovaj blog je zamišljen, a nadam se da ga tako i pišem, kao analitički neovisna i emotivno prohladna (koliko to moje ljudske osobine dozvoljavaju) kritika vjerovanja i religijskih principa. Iako se ovdje pojavljuje više vjernika nego nevjernika, i oni "nevjernici" koji se pojavljuju, zapravo više štete nego što koriste ideji o svijetu koju želim prikazati. Čitajući komentare i blogove koji se ovdje pojavljuju kao podrška mom načinu razmišljanja, primijetio sam da su većina "ateista" isfrustrirani buntovnici koji se ne znaju nositi sa pubertetskom navalom hormona. Tako se nedavno pojavio bloger koji bi želio oformiti zajednicu ateista, a isti je blog otvorio na dan 06.06.2006.. Moram se ovim putem obratiti njemu i svima koji slijede njegov primjer;
Ateizam je po svojoj definiciji (naravno ne katoličkoj!) racionalni pogled koji odbacuje sve nelogičnosti i dogme (kakva je i postojanje Boga), pa je kao takav mnogo dalje od sotonizma nego bilo koja religija, jer on negira i postojanje Sotone. Ateizam nema svrhu u samom destruktivnom djelovanju u smislu rušenja religijskih dogmi, već i u afirmativnom djelovanju gradeći objektivan sustav zaključivanja. Stoga bi svi oni "kontraši" koji odbacuju sustav, ne zbog slabosti sustava, već zbog vlastitih slabosti, trebali znati kako ih ne doživljavan kao nikakvu podršku, već kao veće neprijatelje ateizma od samih vjernika.
|
- 11:29 -
Komentari (61) -
Isprintaj -
#
|
