Crkvene dogme su po definiciji one tvrdnje koje je nemoguće provjeriti i u koje vjernici moraju bezuvjetno vjerovati. Dogme se tretiraju poput aksioma u postupcima logičkog zaključivanja, s tom razlikom što se aksiom nameće logikom po sebi, dok je dogma najčešće nametnuta silom (bilo vlastitom, bilo vanjskom) i izvan je svake logike. Po katoličkom nauku Crkva na konačni način izlaže objavljenu istinu, u onome obliku koji obvezuje kršćanski narod u njegovoj cjelokupnosti, tako da se nijekanje (dogme) smatra krivovjerjem i ukorava anatemom.
Uzet ćemo za primjer četiri marijanske dogme koje kažu:
1. Marija je Bogorodica
2. Marija je vazda djevica
2. Marija je bezgrešna, što znači da je oslobođena istočnog grijeha.
4. Marija je dušom i tijelom na nebo uznesena i postala kraljicom svemira.
Mislim da su te dogme same po sebi toliko smiješne da je forsiranje prihvaćanja istih "Bogu za plakati". Nevjerojatan je bezobrazluk "smisliti" ovakve gluposti i tjerati ljude da u to vjeruju pod prijetnjom "kazne Božje". To znači da je svatko tko se usudi upotrijebiti mozak zapravo heretik koji treba biti kažnjen. Nevjerojatno je i to da se Marija naziva "kraljicom svemira", a da je isti Papa koji je to proglasio, vjerovao (zapravo znao) da se Sunce i cijeli svemir vrte oko Zemlje. Zbog nevjerovanja u ovakve gluposti nekada se bivalo javno pogubljivan, jer crkveni dužnosnici su toliko voljeli Boga da su ga rješavali "prljavog posla", kakav je kažnjavanje. Na na taj se način vršila i negativna selekcija, jer su pametniji kažnjavani zbog evolucijskog iskoraka. Danas crkva nema toliko brutalne metode u sprovođenju kazni, no da su stoljeća učinila svoje pokazuje i mnogi komentator ovoga bloga.
Post je objavljen 30.08.2006. u 10:26 sati.