Među ostalim, Webb svemirski teleskop je namijenjen traženju egzoplaneta, onih van Sunčeva sustava. Pošto je njegovo 6.5 metarsko ogledalo najveće koje smo postavili van zemaljske atmosfere, jasno je da očekujemo vidjeti bolje i više nego dosad.
Ovih dana tim koji je koristio Webb za provjeravanje pretpostavljenog planeta oko male zvijezde, crvenog patuljka LHS 475, je objavio rezultate. Preciznost manjih teleskopa nije bila dovoljna za potvrdu, a Webb je u samo dvije orbite planeta uspio ne samo pokazati da je planet, LHS 475 b, nesumnjivo tamo, nego je njegov spektrometar NIRSpec izmjerio i kemijski sastav njegove atmosfere. Ili bolje reći, nije izmjerio-tj. pokazao je da su eventualni plinovi ispod mjerljivog.
Kako mjerimo nešto tako sitnog kao planet ne veći od Zemlje koji kruži blizu svoje malene zvjezdice? Jednostavno, ako imate dovoljno precizan teleskop da izmjerite promjenu sjaja zvijezde kad planet zakrije mali dijelić njene površine. Upravo to je metoda kojom je Webb potvrdio postojanje LHS 475 b:
Krivulja sjaja jasno pokazuje smanjenje sjaja zvijezde, i to se periodično ponavlja, dakle, lako je izračunati orbitalne parametre. Ispada da planet kruži oko zvijezde mnogo bliže nego ikoji u našem sustavu, u svega dva dana obiđe zvijezdu, dakle godina tamo traje dva dana!
Tako blizu zvijezde...to navodi na nešto kao Merkur, gdje je sva atmosfera spaljena...ali ovdje je zvijezda manja i površinska temperatura joj je svega polovina sunčeve, dakle moguće je da planet još ima atmosferu. Ako ima, ona je ili jako rijetka ili manja od mjerljive za Webba-da je tamo npr. atmosfera tipa satelita Saturna, Titana, debeli sloj metana, Webb bi ga izmjerio. Dakle, znamo da nije takva. Moguća je tanka ugljično-dioksidna atmosfera kao na Veneri, to bi bilo pretanko za Webba da uhvati.
U astronomiji i ne-mjerenje ponekad daje mnogo podataka.
Slike su sa stranice.
|