Mali zeleni, a sada i malo zeleno: Webb teleskop je među (jako) udaljenim galaksijama naišao na tip galaksija koji je prethodno pronađen mnogo bliže našoj Galaksiji: graškaste galaksije.
Naime, tokom programa digitalnog snimanja neba Sloan (u kojem je, usput, naše gore list Željko Ivezić imao ključnu ulogu), uključena je bila i šira javnost, gdje su dobrovoljci pročešljavali mnoštvo digitalnih snimaka i klasificirali galaksije na njima. Tako su 2009. uočene male zelene galaksije okruglastog oblika, kao zeleni grašak (green pea galaxies). To su male galaksije, promjera svega oko 5 000 svjetlosnih godina, što je oko 5% promjera Mliječne Staze, i sjajnije, ne zbog sjajnijih zvijezda, nego plina među njima-plin svijetli na određenim valnim duljinama, za razliku od zvijezda, koje svijetle u svim bojama. U tim galaksijama rađanje zvijezda je mnogo češće nego u ostalim galaksijama.
U prvim snimkama svemirskog teleskopa Webb sada su uočene iste takve male zelene galaksije, ali vrlo, vrlo daleko-dakle i vrlo rano u životu Svemira, gotovo na samom njegovom početku, pred 13.1 milijardi godina. Takve opservacije su moguće samo zbog efekta gravitacijske leće, kada nakupina mase između nas i dalekog objekta djeluje kao leća, zakrivljujući prostor-vrijeme. Istovremeno je uvećan i intenzitet dalekih pozadinskih objekata. Takva uvećanja mogu biti deseterostruka, značajno doprinoseći našem proučavanju ranog svemira.
Webb je napravljen upravo za ovakva istraživanja, i svoju snagu je pokazao već prvom snimkom: iza jata galaksija SMACS 0723 koje je od nas udaljeno oko 4 milijardi svjetlosnih godina, uočeno je, zbog efekta gravitacijske leće, mnogo slabih objekata. Tri od njih su identificirane kao vrlo slične zelenim graškastim galaksijama.
Ta sličnost nije potvrđena samo izgledom-za tako daleke i slabe objekte to bi bio slabašan argument-nego i spektrom, koji je snimljen Webbovim NIRSpec spektrografom:
Slike su preuzete sa stranice.
Usporedimo li linije tri udaljene galaksije (crvene linije u donjem dijelu crteža) sa linijama tipičnih zelenih graškastih galaksija (zelene linije u gornjem dijelu crteža), vidimo da su vrlo slične.
Ovim mjerenjima je po prvi puta određen i postotak kisika u tim udaljenim galaksijama, što je bitno, jer u galaksijama stvarane zvijezde i umiru, obično eksplozijom, pa u međuzvjezdanom plinu ima sve više težih elemenata, stvorenih fuzijom od vodika i helija u zvijezdama.
Dvije od ovih dalekih galaksija imaju oko 20% , a jedna svega 2% kisika u usporedbi sa Mliječnom Stazom, što znači da su, što se stvaranja zvijezda tiče, mnogo mlađe.
Prava zvjezdana kuhinja, alkemija, otvoriš kutiju zelenog graška pomoću zlatnih šesterokuta Webba i puffff, evo ti Svemira!
Sretna vam Nova! Neka nam bude bolja od prethodne.
|