Često se u svemiru naiđe na objekte za koje nemamo objašnjenja što ih je napravilo takvima kakvima ih vidimo.
Maglica Južnog Prstena je jedna takva zagonetka:
Ili radije, bila je. Zahvaljujući Webb teleskopu u suradnji sa arhivnim podacima sa ESA Gaia svemirske
opservatorije, svemirskog teleskopa Hubble, ESO Vrlo Velikog Teleskopa (VLT) u Čileu i San Pedro de Mártir
Teleskopa u Meksiku, postalo je moguće objašnjenje njenog prekrasnog izgleda. Prava krimi-istraga! Ovdje dajem
skraćenu verziju opisa sa NASA stranice.
Što znamo? Ovakve maglice nastaju pri eksploziji zvijezde koja potroši gorivo svog termonuklearnog reaktora. Dakle,
da pokušamo odrediti što se dogodilo, moramo kao prvo što točnije odrediti početnu masu zvijezde, dio
koje tvori maglicu koju vidimo sa Zemlje. Tek nakon toga istraga može započeti. Da, dr. Watson? Sad ću vam
objasniti.
Maglice koje jednostavno izgledaju obično nastaju od eksplozije usamljene zvijezde-kao da žele reći "evo, bila
sam ovdje!" makar na kraju svog samotnjačkog postojanja. Komplicirane maglice kao ova nemoguće su bez
sudionika sa strane, drugih zvijezda, jer nema što proizvesti nesimetrične tokove materije-usamljene zvijezde teže sferično-
simetričnim eksplozijama.
Zvijezda kao ova ne eksplodira kao supernova, nego ispušta materijal tokom više (desetaka) tisuća godina, kako je ravnoteža
između gravitacije i tlaka zračenja sve narušenija, zbog sve slabijeg grijanja iz unutrašnjosti zvijezde.
Izbačeni materijal tvori prsten oko zvijezde. Ova zvijezda nije nastala sama, nego je imala bar nekoliko pratioca, kako je to
često u svemiru, i zvijezde se vole grupirati, i bar oko polovice ih je u dvojnim sustavima, a dosta i trostrukim ili višestrukim sustavima.
Model koji su ovih dana predložili astronomi na osnovu novih promatranja (i iz kojeg su druga i treća slika ovdje, samo prva je
stvarno promatranje) je da se radi o peterostrukom sustavu: uz glavnu, centralnu zvijezdu koja je imala početnu masu kao tri
naša Sunca, vrlo blizu se nalazi još jedna manja zvijezda, još jedna zvijezda sustava je vrlo udaljena a još dvije su raspoređene
među njima. Dvije zvijezde (3 i 4) su ispustile serije strumena materije, koje su dodatno "uljepšale" sliku:
Gibanje tih ni manje ni više nego 5 zvijezda i miješanje materijala iz njihovih strumena stvorilo je maglicu kako ju vidimo danas.
Neke od zvijezda su ili previše slabe da bi ih danas, unutar sve te prašine, vidjeli, ili su se spojile s najvećom zvijezdom.
Preostalo je i te koliko nepoznanica za dalju istragu, astronomima nikad ne nestaje posla!
|