Ponekad je putovanje potrebno samo za sebe, ne toliko kao dolazak od točke
A do točke B. Prešao sam previše puta razne putanje do i iz Varšave, ali rijetko
su one bile više od skokova kroz ili nad krajolikom, kako to već biva kada se
putuje vlakom, autobusom, automobilom ili avionom. Poneki komadić, kao
sjeveroistočni i zapadni dio Poljske sam prošao biciklom, ali to je bilo, što se veli
na poljskom, "dawno i nie prawda".
Dakle, da osvježim dah, odlučio sam dodati novu putanju, od juga na sjever,
točnije od češke granice do kud dođem tokom jednog dana.
Evo južne granice Poljske...u polju:
Pogled natrag prema Moravskoj:
Dalje je bilo "vozi Miško"...podsjetnik svima kojima bi se ratovalo, ovako to
završi čak i kad oni jedni hoće za doručak pojesti one druge:
Slijedio sam češku mapy.cz pa to onda ponekad izgleda ovako:
ali sveci pomažu i nevjernima-zapravo posebno njima, zato i jesu sveci! Hvala,
Sv. Nikola!
A nedaleko, jasno i:
Da ne bi bilo zabune, u Poljskoj sam! Lijepa drvena crkva u Radoschau (Radoszowy):
i spomenik palima fur Vaterland...u 1. Svjetskom ratu:
Vjerojatno su neki od njih bili u jedinicama s onima našima iz parka
u Olomoucu dva posta unatrag.
Vozio sam stvarno najnevažnijim mogućim putanjama, da izbjegnem hrpe kamiona na većim
cestama:
Ovo je zbunjujuće, jer na poljskom "cerkiew" je rezervirano za pravoslavnu crkvu, katolička
je "koscioł", ali vjerojatno je u šljonskom dijalektu to opet samo "crkva" kao kod nas:
Evo dotične, mislim da ipak crkva, obična:
U centru zanimljivo, vidi se da je to nekad bilo središte:
Zanimljiva palača nedaleko, u obnovi, bit će da je crkva ipak bila bogata...a ako se ikad na
biciklu nađete pred ovim putokazom, pogledajte se u ogledalo i zapitajte se što tu radite!
Uz rijeku Odru je netko povukao genijalan potez, dobio evropske novce, i napravio biciklističku
stazu na mjestu neupotrebljavane željezničke pruge,
zajedno sa stanicama za odmor (uočimo da je upravo košeno uz stazu, nije
dovoljno samo napraviti, treba kasnije i održavati, da ne zaraste),
prijelazima cesta i bivšim stanicama preuređenim u usputne točke za
pojesti i popiti a čak i popraviti bicikl ako treba (iskoristio sam ključ da podignem sjedalo,
dobro je na dulje staze imati ga malo više nego u gradskoj vožnji, da se proteže noge). Svaka
čast!
Uz luksuz takve staze, nakon par desetaka kilometara sam došao do prijelaza preko
Odre u gradu Kedzierzynu-Kozle:
Prolaz dalje prema Ujazdu je bio težak, glavna cesta puna kamiona, koju je bilo teško izbjeći zbog mnoštva kanala
uz Odru. Čak ni češka mapa nije nudila nikakve mogućnosti kraćenja, pa sam potrošio puno vremena na izlazak
iz grada prema istoku. Tek ovdje se vidjelo svjetlo na izlazu iz "tunela": i Sławecice su solidarne s Ukrajinom:
Ujazd, grozno mjesto, kao zaostalo u vremenu, kamioni usred centra s malim uskim uličicama
valjda kazna za grb:
Do mraka sam stigao do Lublinca, prešavši 140-ak km. Tamo na vlak za 30-ak km udaljenu Czestochowu
na pivo i pizzu gdje je i najsvetija crkva solidarna s Ukrajinom:
i dalje vlakom dva i pol sata do Varšave. Evo junaka priče nad Vislom u Varšavi. Koji ste pratili Euro u
Poljskoj, znate da je ono iza veliki gradski stadion:
Zanimljivo je tako ponekad napraviti liniju kroz krajolik koje ćete se sjećati cijeli život. Znam da neki rade 150km
za doručak biciklom, ali ja ne radim, i za mene je ovo vrijedno dostignuće. Taj dio karte Evrope više nikad neće biti
isti! Priuštite si takve luksuze kad god možete.
Za kraj, malo astro-uputa: na jutarnjem nebu su Jupiter i Venera blizu jedno drugom, ako imate priliku, bacite pogled!
I dodatno: svi instrumenti J. Webb svemirskog teleskopa su prošli fokusiranje i sve je tip-top. Sad se polako hlade i slijedi
kalibracija, nakon toga, mljacccc!
I još: nakon par godina nadogradnje, ponovo su pokrenuli veliki sudarač čestica (LHC) u CERN-u; iduće četiri godine će
opet lupati čestice kolko god se da, a onda slijede godine računanja da vidimo što je izašlo iz tih sudara...možda se među
čestičnim "otpadom" nađe nešto zanimljivog. Sjekira "modernog" pračovjeka opet radi!
|