Pri šetnjama otokom Pagom, moguće je, iako rijetko, vidjeti sve do Italije. Sa najvišeg vrha otoka, 350m Sv.Vida-
božjeg dida, kako su ga naši stari zvali ("Sveti Vide, božji dide / mi k tebi na goriku / ti k nama na doliku ...")-viđao
sam pred dvadesetak godina, kad nije bilo oblačka nad Jadranom a kontrast je bio dobar, Gran Sasso-sa vrhovima
od gotovo 3000m, taj 280km udaljen masiv je vidljiv u izmaglici, ništa posebnog, ali gušt je vidjeti tako nešto!
Za fotografiju je dosta teško uhvatljivo, ako nemate stvarno dobru kameru.
Sjećam se da sam tada otprilike na karti odmjerio i zaključio "mora da je Gran Sasso". Pred par dana, kada sam
pri savršenom kontrastu zalaska sunca
vidio cijelu liniju brda uzduž talijanske obale, i usporedio položaje s kartom, pokazalo se da sam pred 20 godina,
čini se, stvarno bio brzoplet: ovo
nije i ne može biti Gran Sasso, nego brdo Monte Conero (oko 600mnm) uz obalu 10km jugoistočno od Ancone
to je svega 150km zračne udaljenosti od Sv.Vida, svega pola udaljenosti do Gran Sasso!
Udesno od vrška Silbe sam vidio jedno još istaknutije brdo s druge strane Jadrana, moja telefonska kamera ga
nije uhvatila- i po konzultaciji karte zaključio da je riječ o Monte Titano (oko 700mnm) iznad San Marina.
Gran Sasso sam vidio tamo gdje mu je mjestu: mnogo južnije, zajedno sa mnogim vrhuncima bliže obali. Ipak
je bio premali kontrast da bi ga uhvatio ne predobrom kamerom telefona. Neki drugi put!
Jadran, Mare Nostrum, je stvarno, ili bi trebao biti, više poveznica nego razdvajajući element, ali lako to misliti
nama danas, kad nam ne dahću Mongoli, Avari, Huni i slični za vratom pa kad se popnemo na visoko brdo
ugledamo vodu i prokunemo dan kad smo se rodili krenemo plivati prema prvom otoku-ZATO su Slaveni prvo
došli na Pag, djeluje mi najlogičnije, koliko god ilirski romantičarski slikari kao Oton Iveković (ili njegova publika)
mislili drugačije:
Koliko istine ima u takvim slikarijama pokazuje primjer da sam pri traženju "dolazak hrvata na jadran" dobio ovo,
na stranici benediktinskog samostana Sv.Margarite u Pagu, kao "Dolazak Hrvata na Jadran":
što je u stvari (kopija?) slikarije belgijanca Josepha Liesa na temu scene iz lova sokolima! "Znakovito", rekao
bi izvjesni Dr. povijesti da Lies = Laži , kao što Povijest često biva, koliko god bi morala biti Magistra Vitae. Malo morgen,
Hrvati ipak, očito čak i "najsvetiji", i dalje lutaju bespućima, i to ne samo povijesne, nego i itekako današnje, zbilje.
|