Lutajući bespućima Interneta, naišao sam na članak o Carlosu Castanedi.
Iako sam pročitao onih par njegovih knjiga koje je vrijedilo pročitati
u vrijeme kad se čitalo Hessea i tražilo neke svoje putanje (da, klinci,
bile su to 80-te, cijele cjelcate, zelenite od zavisti, imate i zakej!),
ne sjećam se da bi ikada pročitao što je bilo dalje s njim. Znao sam već,
i bez da su mi to rekle "učene glave" da su njegove knjige plod njegove mašte
a ne nikakvo "istraživanje" za koje je to pokušavao prodati, ali činjenica da
sam to doznao i "službeno" mnogo mnogo godina nakon što mi je bio zanimljiv za
čitanje i razmišljenje uopće nije bila bitna. I Biblija je plod mašte, kao i znanost,
ali nemojte ju ići raditi pod utjecajem pejotla, kao Castaneda. Neće proći.
Znanost radi otprilike kao što je prikazano na ovom grafu (još je svjež, tiče se
crnih rupa i ako je točan mogao bi postati jedna od crtica na grafu "službene"
znanosti, za sad je samo datoteka u mom laptopu):
Dakle, znanost može vrludati, ali na kraju obično nađe svoju crvenu liniju,
makar bila isprekidana težinom problema, glupošću, napuhanim ljudskim egom ...
Konzervativnost-lijepo izrečena kao "hipothesis non fingo" od Newtona, koji
je mirno, konzervativno, izvršio najveću revoluciju u znanosti do danas-je
zdravorazumska provjera uzročno-posljedičnih veza. Ironija sudbine je da se
Newton prije svega smatrao alhemičarem u potrazi za kamenom mudrosti, i na
alhemičarske eksperimente je trošio mnogo više vremena nego na fiziku!
Ali vratimo se na Castanedu. Za vas koji ste također već zaboravili na njega,
kao i na mnoge druge dobre stvari iz tih svježemladih godina, i za one koji
su možda načuli o njemu ali se nisu usudili pitati, evo sažetka članka.
Carlos Castaneda se rodio u Peruu 1925., a ne u Brazilu 1931, kako je, neznano
čemu, tvrdio. 1957 je dobio državljanstvo SAD. Studirao je na UCLA, 1962 i 1970
obranio doktorat iz antropologije, upravo svojim prvim knjigama o Don Juanu Matisu.
Knjige su postale hit, i Times ga je oglasio Ocem New Age-a (ne baš velika
čast, po mome).
Prodao je plod svoje mašte kao antropološko istraživanje. Zato su mu 1980-tih
oduzeli taj doktorat-pozitivan primjer samokontrole znanstvene zajednice, iako
on sam nikad nije priznao da je cijelu priču izmislio. Previše je volio
Hollywood, žene i sve ostalo što uz to ide. Organizirao je vlastitu sektu
i do kraja života uživao. Nakon njegove smrti, žene koje su bile u njegovoj
sviti su "nestale"-vjerojatno su se ubile.
Toliko o Castanedi, više možete naći na linku na članak o kojem je riječ, i ovdje.
Što smo iz toga naučili? Da se u ekstremnim slučajevima znanstvena zajednica
zna obraniti od laži. Njegove knjige su sasvim dobro napisane i ništa im ne
bi škodilo da ih se prodaje kao takve, proizvod mašte dobrog pisca. Ali to mu
nije bilo dovoljno, očito. Pa je ušao u povijest ne kao dobar pisac, nego kao
lažljivi znanstvenik i sumnjiv pisac-u kasnijim knjigama iz serije nađeno je
mnoštvo dijelova teksta prepisanih iz iz djela drugih autora.
Netko kao Daniken je mala beba prema Castanedi ...iako on nije čak ni u
krivu, rekli bi zlonamjernici, i bili vjerojatno u pravu što se većine slučajeva koje je
istraživao, tiče. Ali ne u općoj ideji ...mislim da mu nitko ne može dokazati da je
zlonamjerno iskrivljavao činjenice. Jedino ih je gledao kroz svoju prizmu malo
predugo, pa su se počele iskrivljavati, a to je već opasno područje, kad niti ne
morate uzeti pejotl da bi počeli halucinirati, kao što zna svaki student koji si pokušava
uliti previše toga u glavu u kratkom vremenu. Priča se lako otme razumu i počnu
vam letiti naokolo asimetrični leptiri...kao ovaj moj crnorupni danas:
Lijep je, ali brojke su 10 puta premale, dakle, ori bolje Miško! Nema lagano!
Treba tražiti i naći grešku, a ne tvrditi "moje je točno, vaše je krivo"! To možete tek
ako stvarno ne nađete grešku u svojoj logici, a nađete rupu u "njihovoj".
Oprezno sa znanošću i znanstvenicima, ali trostruko oprezno s onima
koji pokušavaju napreskokce proći kroz minsko polje neznanja!
|