Je li došlo vrijeme da nas Einstein opet pouči nečem novom? Igram se u Kini
sa crnim rupama, ponekad mi iz koda iskoči nešto što bi u neka davnija
vremena moglo visiti u izložbenom salonu:
LIGO-Virgo kolaboracija, sa detektorima gravitacijskih valova u SAD i
Evropi je već ušla u povijest znanosti kao prvi gravitacijski teleskop.
Moji kolege iz instituta u Varšavi koji rade u njoj, su nedavno poslali u
znanstveni časopis članak u kojem predstavljaju analizu opservacije od
pred gotovo godinu dana-toliko traje analiza, makar i bila uvelike
automatizirana: pokazalo se da je GW190814 bilo spajanje dva objekta
vrlo različitih masa: crne rupe mase 23 i manjeg objekta mase oko 2.6
sunčevih. U sudaru je nastao novi objekt, crna rupa od oko 25 sunčevih
masa.
Zahvaljujući velikom omjeru početnih masa uključenih u spajanje,
gravitacijsko polje nije sferično nego asimetrično, i pomoću Einsteinovih
jednadžbi primijenjenih na mjerene vrijednosti u različitim smjerovima,
možemo izmjeriti udaljenost do objekta. Izračunali su da je na oko 800
miliona svjetlosnih godina od nas.
Gore je napisano "manjeg objekta" jer nije jasno o kakvom objektu je
riječ. Zvijezda mase 2.6 sunčevih bi mogla biti samo neutronska zvijezda,
u kojoj je gravitacija toliko jaka da nadvladava nuklarne sile. Teorijska
granica za stabilnu neutronsku zvijezdu je trenutno oko 2 sunčeve mase,
tako da bi ovako masivna neutronska zvijezda bila nešto novog, i izazov za
modele. Ako je pak riječ o crnoj rupi, onda je to najmanja crna rupa
koju smo do sada pronašli! Neutronska zvijezda je radijusa oko 10km, dakle
veličine grada, a crna rupa je reda veličine ulice u tom gradu!
Kako bi mogla nastati tako mala crna rupa? Jedini način koji za sada
znamo je stvaranje primordijalnih crnih rupa u Velikom Prasku, kvantnim
procesima još neznane nam kvantne teorije gravitacije. Ako su stvarno
nastale, takve male crne rupe bi mogle biti odgovor na pitanje prirode
tamne materije-bile bi ravnomjerno raspoređene u Svemiru.
"Multimessenger astronomija", ili astronomija raznih područja valnih dužina
je započela prvim mjerenjem gravitacijskih valova pred par godina, kad je
objekt istovremeno promatran i kroz cijeli elektromagnetski spektar. Ali
to je ipak još rijetkost, iz smjera ovog objekta nismo još mjerili ništa osim
gravitacijskih valova, a vjerujte, tražili su svime čime se dalo. Gravitacijski
valovi su idealni "špijuni", prolaze kroz materiju između emitera i nas bez
smetnje, a elektromagnetski valovi su lako mogli biti apsorbirani ili
zaslonjeni nekom "zavjesom" prašine ili drugog međuzvjezdanog materijala
na svom dugom putovanju do nas.
Osim ovakvih "nevidljivih" čuda, ovih dana imamo i drugo, vidljivo: kometa na
večernjem nebu, ispod Velikog Medvjeda, je vidljiva golim okom. A još bolje malim
dalekozorom, navali narode! Ovdje na rubu velikog grada i usred najmokrijeg
monsuna u zadnjih 20 godina, ja još čekam na svoju priliku za uživo ju vidjeti.
Iskoristite priliku, ova je dugoperiodna, trebat joj oko 7 tisuća godina da nas
ponovno posjeti! I to samo ako se ne raspadne pri udaljavanju od Sunca-
vjerojatno neće, najopasniji dio priče, prolazak najbliže Suncu, je uspješno
prošla.
Komete su nam vjerojatno donijele vodu, a možda i život...one su pravi maratonski
letači, međuplanetarni nosači poruka. A kako se pokazalo nedavno, kad su nas posjetile
dvije koje su izbačene iz putanje oko nekih drugih sunaca u našoj Galaksiji, i
međuzvjezdani. O tome sam pisao u prošlogodišnjem postu.
|