Berlin koji sam ponešto predstavio u prošlom postu je u istočno-njemačkim
očima samo predgrađe pravog glavnog grada: Potsdama. Jednom kad je ministrica
obrazovanja Landa Brandenburg otvarala konferenciju koju smo organizirali,
uputila je učesnike da posjete "naše predgrađe", tj. Berlin. Ah, stari ne
baš dobri pruski duh, neka samo mirno gnjije tamo gdje mu je mjesto: na
ropotarnici povijesti.
Potdam je još jedan od "mojih" gradova-imam ga tako pravo nazvati nakon što
sam tamo živio par godina. Ružna sjećanja sam ostavio tamo, a lijepa nosim
sa sobom. I mnogo ih je. Kako i ne bi bilo, kad sam imao priliku raditi
ovdje, na Babelsbergu, gdje su nekad šetale mnoge učene glave, a
Schwarzschild bio direktor:
Moja radna soba je bila u njegovoj kući, jer to su bila vremena kad je
postojala "Direktorengebaude", kuća gdje stanuje i radi direktor. Direktor
je već odavno negdje među zvijezdama, ali zgrada se i dalje tako naziva, na
planu instituta.
Živjeli smo tada na Goethestrasse,
u stanu nad ulazom
a nasuprot je bilo Goethe Friedhof, na kojem je bilo pokopano poprilično
SSmana, jer Prusija je uvijek bila vojnička. Tiho groblje, nisu se mrdali, a
mislim da je dobrom dijelu tamo bilo samo formalno počivalište, kosti su im
ostale negdje oko Staljingrada.
Ako ste gledali "Most špijuna" sa T. Hanksom, ovo je taj most, Glienicker
Bruecke, na kom su obavljane razmjene, stvarno su na njemu snimali, dakle na mjestu gdje se i
stvarno odvijala radnja odigrana u filmu.
Potsdam je tipičan pruski vojnički grad, sa širokim trgovima i velikim
zgradama koje su uglavnom bile komande ili kasarne.
Zato su Nacisti voljeli Potsdam, ispred Nikolaikirche čija se kupola ovdje vidi se
odvijalo nekoliko velikih Hitlerovskih parada, pomno režiranih od strane Goebbelsa. Posebno
važnu ulogu je imala ona iz, mislim 1928, kad su se na tom trgu "spojile
baklje" njemačkih tradicija, ona sa juga i ova sa sjevera. Brrrrr. To ko da
vam dojde milion Hasana i begovića, prešel bi odma na Islam!
Potsdam je na otoku među rijekama i jezerima.
Pruski kralj je od ruskog uzel ljude koji su isušivali močvare i radili St.Petersburg-jasno,
Holandezi-izgradil im kuće...danas je to Holandisches Viertel, kad sam tu
živio su dovršavali obnovu cijelog kvarta, gušt je bilo vidjeti kako danas
to živi i glavno mjesto života grada je.
Potsdam ima i francuski štih, sin Friedericha I, Friederich II (Veliki) je po uzoru na
Versailles sam nacrtao plan svoje palače u pompompom rokoko stilu, Sanssouci
(bez brige)
sa popriličnom hrpom kičaste ropotarije, kao ovaj "Kineski paviljon"
gdje su uzori skulptura lokalni ljudi s nakošenim očima, jer kipar nikad
kineza na oči ni videl.
Ne znam što je ovdje umjetnik želio reći
ali možda i bolje da ne znam. Ipak je njegov kralj više volio svoje pse nego
ženu, pa je pored njih i pokopan: ovdje su ploče pod kojima su grobovi
njegovih pasa, i jedna za njega.
Palača koju je isplanirao je bila dobra za bezbrižne zabave s sobaricama (i
sobarima i poslugom), ali ne i za državne poslove, za koje je na jednom
kraju parka napravljen Neues Palais, koja je danas muzej, a gospodarske
zgrade, koje nisu ništa manje pompozno kasno-barokne, su u vlasništvu Sveučilišta.
Ako vas putanja nanese u Berlin, skoknite tih 25 km (35 min S-Bahnom) do
pravog glavnog grada, Potsdama i prošetajte naokolo, ne samo parkom Sanssouci,
ima se što za vidjeti.
|