astrosailor
subota, 23.12.2017.
Jovanovićeva "Knjiga pravila"
|
Tko me čita zna da rado pratim pisanje Milana Jovanovića, srpskog pisca koji živi u Minhenu. Još svjež uradak iz 2017, "Knjiga pravila", se odmakao od njegove uobičajene crkvene teme, ali ne predaleko: pozabavio se izmišljenom Minojskom grupacijom, koja od davnih vremena održava tradiciju žrtvovanja "božjeg sina" u svakih 8 generacija. Priča je smještena u današnjicu, a glavni junak se u njoj nalazi neželjeno. Nakon smrti roditelja u nesreći dok je bio dječak, živi čudan život, kao dirigiran daljinskim upravljačem. Kao pravnik, brine za ured koji u Veneciji drži ugledna tvrtka iz Amerike, kao svoju vezu na Evropu. Doznaje da ga je ujak, koji mu je postao staratelj, zapravo vodio opasnim rubom provalije, s čije jedne strane je bila opasnost za njega kao "božjeg sina", a s druge strmina bijega od fanatične grupacije. Sve djeluje kao ružan san, i u vlastitom životu se koprca kao riba u kadi. Neću prepričavati priču, jer je u pitanju tipično Jovanovićevski povijesni krimić. Pisac je ostao vjeran svom šturom formatu, bez probe da tekst učini primamljivijim-po mome, u Jovanovićevom stilu ima nešto bazično srednjovjekovnog, što dodaje autentičnost njegovom pisanju. Na momente mi se činilo da je mogao razvinuti tekst više, ali se ograničio na to da, na staromodan način, dugim objašnjenjem raspetlja neki čvor fabule. To također dodaje "srednjovjekovnosti" priče, ali joj oduzima ponešto od uvjerljivosti. Sviđa mi se kako je zaključio roman, potpuno neočekivnao i brzo, kao u nekom filmu o Jamesu Bondu. Preporučam, dobro štivo, a dobro i za vježbu ćirilice, usprkos i unatoč-po mome vrijedi održavati ono što smo nekad naučili, kad smo već naučili. Zahvaljujući tom znanju mogu bez većih problema čitati i na ruskom ili ukrajinskom, a nikad ih nisam učio. Naravno, to su danas potpuno nepotrebne vještine ne samo u Hrvatskoj, gdje se više broji tko je sposobniji nakrasti se tuđeg ili "sveopćeg" dobra ili se društveno izdići, sve uz blagoslov neke političke partije ili crkvene ili crvene klike ili moćnih tipova iz crnih limuzina, koji u talijanskim cipelama gaze sve naokolo. Ali ja volim te vježbe iz više uzaludnosti, pa dakle, tko voli nek izvoli. |
- 17:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Lipanj 2023 (4) Svibanj 2023 (2) Travanj 2023 (7) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (2) Siječanj 2023 (4) Prosinac 2022 (4) Studeni 2022 (6) Listopad 2022 (6) Rujan 2022 (5) Kolovoz 2022 (5) Srpanj 2022 (3) Lipanj 2022 (4) Svibanj 2022 (5) Travanj 2022 (4) Ožujak 2022 (9) Veljača 2022 (5) Siječanj 2022 (9) Prosinac 2021 (7) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (9) Rujan 2021 (4) Kolovoz 2021 (2) Srpanj 2021 (5) Lipanj 2021 (3) Svibanj 2021 (6) Travanj 2021 (6) Ožujak 2021 (4) Veljača 2021 (4) Siječanj 2021 (4) Prosinac 2020 (1) Studeni 2020 (4) Listopad 2020 (8) Rujan 2020 (2) Kolovoz 2020 (3) Srpanj 2020 (6) Lipanj 2020 (6) Svibanj 2020 (8) Travanj 2020 (6) Ožujak 2020 (4) Veljača 2020 (5) Siječanj 2020 (2) Prosinac 2019 (4) Studeni 2019 (3) Listopad 2019 (5) Rujan 2019 (2) Kolovoz 2019 (1) Srpanj 2019 (5) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||