Danas je slobodni dan, nacionalni praznik, Dan Neovisnosti. Poljaci ga slave jer su se,
zahvaljujući svojim borcima za slobodnu Poljsku, završetkom 1. svj. rata, nakon 150
godina nepostojanja Poljske, oslobodili okupatora raznih masti. Nakratko, jer uskoro su
im opet sjeli Rusi za vrat-ali bar su imali državu. Činjenica da su imali svoje odrede koji su
se borili-i ginuli- pod poljskom zastavom i kad Poljska nije postojala, dala im je za povijesno pravo
da budu po strani pobjednika.
Dalo mi je to priliku da sredim dojmove od prošlog vikenda. Ode čovjek, kako to već radni
ljudi rade, u subotu u dućan. Tamo ga iz izloga napadnu neke opasne tete:
Iz toga treba pobjeći kud koji mili moji... Ja sam zbrisao, međunožnim guralom, nad rijeku,
potražiti malo mira od gradske vreve. Uz put sam još naišao na vampirske
kule iz kojih vjerojatno one tete i njihovi stričeki mile van u potrazi za
žrtvama:
Ubrzo sam stigao do mirnijih polja trave, koja se pripremaju na zimu:
Grad ostavljam u daljini i odlazim južnije, prateći rijeku:
Stupovi mosta preko kojeg prelazim svakog radnog dana...šuma je u zadnjih
par tjedana ogoljela i uskoro će se vidjeti cijeli most:
Desetak kilometara južnije već sam u krajini gdje bi se Tom Sawyer osjećao
doma:
Visla je moćna rijeka:
Južno od "mog" mosta nema mosta kojih tridesetak kilometara. Ali Poljaci ne
bi bili što jesu da se ne snađu. Na 20-om kilometru nailazim na nešto
zanimljivog:
Na molu napravljenom od betonskih komada, netko je pokrenuo biznis: skela.
Prijelaz za bicikl i osobu 1.2 eur, nije loše-do mosta je 12km
obalom rijeke.
Tipovi koji to rade nisu budili moje povjerenje, djelovali su kao majstori iz češkog crtića. Ali bilo
je tamo par vozila, dakle, posao ide:
Dobro je i za slikanje- s mola je lijep pogled na rijeku i par brodica:
Staza na nasipu i cesta pod njim, uz široka polja, što ćeš ljepšeg u
kasno-jesenski sunčani dan:
Ovaj prizor mi je dao za misliti. Ilustracija za kletvu "Grom te spalio!".
Ovo je morao desetljećima biti par koji je dominirao okolinom, dok jedno
nije palo, spaljeno munjom.
Tamo gdje je čovjek došao i preuzeo vlast nad prirodom, obala izgleda ovako:
To je cijena... Obale rijeke su ovdje dom ljudima već popriličan broj
stoljeća. Pogled na stari i novi dio Varšave s druge strane rijeke, u smiraj
dana:
|