*
Kad te pritisnu ljeta
i preduge zime,
a proljeća su tako mnoga
i prerijetko lijepa kao
drveće u cvatu,
tada si daj za pravo
zagristi snažno
u kruh svakodnevice.
Osjeti da je baš taj dan,
kad si prevaljan kamenjem Rijeke,
jedan od onih u nizu
koji vrijede,
koji ostaju s tobom.
Lako je ubiti dan!
Teško ga je osvojiti,
pripitomiti.
Kada ga šalješ u kalendar,
uputi mu zadivljen pogled,
sigurno ti je nešto dao!
*
|