Našlo me malo grintat. Gledam oko sebe i trudim se ne misliti, jer to ispada jako negativno. Čisti, nepatvoreni negativizam s moje strane nišana. Jes da sam ja proizvod postaustrougarskog, postkomunističkog jugoistoka Evrope krajem XX stoljeća (jel' to baš mora s eUUUUropa?, nikak da mi to sjedne u postfranjinom lijeponjihovskom govoru, uvijek mi se nekak moja i tak kriva usta iskrive još više kad to izgovaram, a čak i kad pišem), pa sam, jel'te, ono, PTSP valjda.
Idem ja ovdi, na tom trulom Istoku, ulicom i gledam što ljudi i kako ljudi, idem isto tako Zapadom i gledam, i, meni se, ljudi moji, to opče ne sviđa. Opče. Opice. Majmun radi što majmun vidi. Upališ TV i najradije bi ga i stvarno upalio, bacačem plamena. Dobro, to je bilo i prije, uvijek su se našle neke Hloverke i muški im podguzci koji bi nešto brljali po ekranu tak da ti se zgadi, i da Monty Python ili Top lista nadrealista opče ne zgledi ko zajebancija, ali danas je stvarno postalo skoro pa nemoguće naći nešto trećeg. Ne treba pričat, TV bye bye već poduže, kad uhvatim nešto krajičkom oka, imam si ga želju onako, biblijski...
Da ne gledam preveč naokolo u Podzemnoj, još bi mogel i Videti, čitam. Svašta. Baš pročito Marxa. Oxford, new abridged, Das Kapital celi bre, a 2. i 3. tom samo u skicama. Dosadno do zla boga. I točno. Sve. Spada u klasu Maxwell, Darwin. Nema što mislit, otprilike suvremenici su, čini se bili su vanzemaljci da su sve tako točno tada vidili.
A mi sve nešto brljamo, brljamo i pri zdravim očima danas ne vidimo ništa. Viš kaj ti dela preveč televizije kad si bil mali... Zanimljivo čitat Karla nakon što se bilo pokusni kunić u rukama nekih puuuuuno manje kompetentnih tipova.
Ovdje u Aziji ko da to vidim uživo, mislim, znam ljude koji idu u Kinu svako malo tjerat robove na plantažama, ovaj tvornicama iPada, iPhoneova i sličnog smeća, i ne bi dal ruku v vatru jel ih zanima baš kolko su im stara djeca na traci, ovaj radnici. U svakom slučaju ih dani podatak zanima manje od kolko nisko ih mogu platiti. O Markse...dođi, vidi, sve to još postoji, i te kako.
Valjda da ubijem depru točnosti, uhvatim se "Vanity of Duluoz" Kerouaca, i naiđem da je i taj znao gledat oko sebe, stotinjak godina nakon višespomenutih genijalaca, ajde, moro se nabenzedrirat ko madrac vate, ali ipak, znao je.
Dooobro, sad se bolje osjećam. Valjda sam spreman za Božić. Na sreću ovdi ga mogu ignorirat, mislim, ignorira on mene, znamo da ne pomaže ignorancija kad ti zakuca Loyola na vrata, ma kaj zakuca, razvali ih već napomenutim bacačem plamena... ali srećom ovdje na Istoku to je ipak manje napadno. Jes da je grupa neokršćanski osvijetljenih bivših daoista i kriptobudista organizirala domjenak u mojoj znanstvenoj instituciji, čak su dovukli neku ženu da drži milozvučnu govoranciju i otpjevali neke himnice, ali ajde, napredovali smo, nisu ju spalili na lomači, kako to već znadoše. Hm. Htio sam nešto reći o Crkvi, Crkvama, time? Ma di bi ja. Po šumaaama i goraaaama... joj, otkud mi sad to? Podsvijest uvijek vreba! To valjda jer sam našo "Lelejsku goru" online pa kreno čitat. Djeco, znam da ne znate, znam, to vam je Mihajlo napiso, neki Lalić, ne uče vas to više u školi, mislim...vi vjerojatno lutate na nekim bespućima kojima lutaju veleumi tipa Aralica. Lijepa im njihova, ah ti lijepa, o slatka... khm, krklj, kreeeeh. Našlo me, fakat, danas. Na žalost benzedrin je, bojim se, van zakona, a i ne znam oli bi pomogo.
I bez benze ili LSD vidio sam cvijeće ovih dana, rascvjetalo se, ovdi na Kampusu. Lijep vidik, nisu bili crveni makovi, ne, nego narančasto, a ja volim narančasto. Stanem i uživam, pasem se očima. Bez kamere, zamislite, neću odma na fejs ili neku sličnu stranicu stavljat da podijelim s "društvom", sam ću, bezočno i egotripno, uživat. Pa vi venite od zavisti, na svojim bescvjetnim Sjeverima!
Bok i bogmeš me našlo! Grrrrr! Bjesovi su to, bjesovi. Preveč ljudi, preveč sra...hm, ajde, nećemo ružne riječi, nepotrebno je. Pogledajte malo oko sebe, nadam se da ima cvijeća. pomaže.
|