astrosailor
četvrtak, 15.07.2010.
Lazurna obala-prelijepa, prokleto bogata. I još ponešto Europice.
|
Moja ovogodišnja ljetna putanja je, kao i obično, bila poslovno-odmorna. Konferencija u Nici i onda linija Varšava-Pag. No dobro, uz malo uobičajenih skretanja. Počelo je neuobičajenom putanjom iz Taipeija: po prvi puta preko Crvene Kine a ne Hong Konga. Direktna posljedica zatopljenja odnosa medju Kuomintangom (ne "Tajvanom", pravi Tajvanci, oni koji misle glavom a ne novčanikom, se s tim ne slažu, ali Kuomintang nije Tajvan nego Kina u egzilu) i NR Kinom je uspostavljanje letova iz Taipeija za Šangaj, pa je sad veći izbor letova prema Europi-i to za oko 300 eur jeftinijih. Makar, ima i to svoju cijenu, pa dobro razmislite prije nego se uputite tom rutom. Letiti 10 sati nečim kaj se zove East China Airlines nije baš neka fora. Makar, nisu gori od uobičajeno najjeftinijeg odavde China Airlines. Moj komentar: lete manjim avionima, Airbus 330-200, pa je već to ugodnije-letovi Jumbo Jetovima su po, po mom iskustvu, ponekad naporniji od letova manjim avionima. Tako sam po prvi puta letio preko Sibira uzdužno od Pekinga. Usput, viza vam NIJE potrebna za transfer kroz Kinu, usprkos onome što vele (i naplate) agencije-ali krivci za zbrku su i Kinezi sami: ni na aerodromu nije jasno treba li ta viza ili ne, jer prolazite kroz graničnu kontrolu. Tek se na papiru na šalteru vidi-začudo na engleskom-da su izmislili nešto kao "visa exemption for foreigners" i čini se da to obuhvaća transfer za Taipei, Hong Kong i Makao. Inače Kina (kao i USA, da ne bi bilo zabune i "ah, komunjare" ) traži vizu, i to ne "transfer" nego cijelu turističku, za transfer na svojim aerodromima. Dakle, Taipei je po tome sada stavljen u isti koš sa Hong Kongom i Makaom, pa si vi mislite je li to pozitivno ili negativno. U Frankfurtu sam si priuštio dan u gradu, sasvim ugodan, do leta za Nicu. Pozitivna impresija u odnosu na moju prvu šetnju tamo negdje početkom Milenija: nema "naših". Nema prosjaka iz bivše YU i prepoznatljivih muktaroša iz ercegovine I sličnih kamena s ramena. To bi valjda trebalo značiti da je na Balkanu bolje? Ili da su ih potjerali-ne vjerujem, prije bi oni potjerali domaće! Dakle, drži se, Balkane moj, i dobro mi stoj. Slijedi Nica. Let preko Zuricha, uobičajeni rasni skok. Nica-ulazak taxijem oko pola noći, taxist množi cifru s taximetra sa dva, pa umjesto 18 plaćam 36 eur (za kojih 8km), ali sam poprilično umoran pa mu dajem zaraditi bez diskusije u kojoj bi sigurno na tečnom franscuskom tvrdio da se noću brojke množe, normalno, najnormalnije, sa dva. Konačno, to je Lazurna Obala, ne Pogana Vlaka ili Dugobabe, makar su metode, vidimo iste, kradi, kradi, kradi. Villa Saphir je ugodni smještaj, preporučam: Cijena prava sitnica, 1/4 u odnosu na 200 eur za noć u 4-zvjezdica hotelu di je bila konferencija: Treba štediti novac poreznih obveznika, to je uvijek moja deviza. Zahvaljujući tome, svakodnevna šetnja kroz glavnu poprečnu (na plažu) ulicu Nice cijeli tjedan je bila poučna, osjećao sam se lokalno. Pogled s restorana na vrhu hotela je klasika turističke ponude: Plaža je bajkovita i duga par desetaka km, sve do Cannesa. Pogled ludnica. Ali... nisam se okupal na Lazurnoj Obali, bilo je poprilično hladno, a ni valovi nisu baš bili za zanemariti, trebalo bi se potruditi da te ne zvaljaju. Deseci kilometara gradske plaže tipa Prosike na Pagu nisu moj ideal kupanja, ipak sam ja razmaženo derište s Filina i Sv.Duha. Ali pogledi su bajkoviti, i drži da je ovo majka, ma ne, prabaka svih plaža! Jedno poslijepodne sam sfrental do Cannesa, mali poznati gradić, ali ništa posebnog. Novalja za par desetljeća. Dabo radi, radi, radi... Ima tvrđu, kaj u Novalji još nisu izgradili. Sad će Dabo... pa da bude još starija i još ljepša Meni iz restorana na glavnoj štrafti, pa usporedite s HR: Drugi frent je bil do Monaka, e to je već bilo nešto sasvim drugog. Zaslužio je svu slavu, pozitivnu i negativnu. Slikice dovoljno govore, mislim. Novalja za par stoljeća, hehe, Dabov praunuk će malo poraditi na tome... Kasino Monte Karlo je zaslužio, također, slavu koju ima. Postao je ruska kolonija, čini se, po jeziku koji sam najčešće čuo na ulici. Ovaj je došel na kavu, djeloval je ko neki celebritić. Valjda je prevezel autek iz Rusije svojim privatnim aviončićem, snimi registraciju... Autići naokolo su ko u izlogu dućana za dječje igračke: Dakle, auti i jahtice naših sportaša i inih uglednika su u sigurnom društvu ruske mafije. Ja sam si priuštil jedino... sladoled u hladovini uz Casino...cijena? Prava sitnica, samo 16 eur, halo Bing, da, da, zlatni Porche je stigao... Dobrodošli! Luka u Monaku je skup najskupljih jahti na svijetu i okolici, pazite da vam vilica ne otpadne kad šećete rivom. Donesite mi moju (vilicu, ne jahtu) ako naiđete na nju. Princ uživa u svojoj skromnoj palači na brdašcu iznad grada, u svom skromnom domu, a sve je počelo, za ovu plemenitu familiju, ko' u Alan Fordu, tako da je njihov lupeški predak pred par stoljeća upao u grad prerušen u monaha i opalio po glavi stražara. Poučno. Da deda priča unuku priču za laku noć: "I onda sam ja oženil najboljeg komada na svetu (a propos Grace Kelly) i okolici i to je sad tvoja baka..." Zanimljiva tablica za Monaco: ovdje, baš ovdje, počinje alpska staza koja vodi do Slovenije! Dva soma i nekaj km, zanimljivo bi to bilo prošetati, ak bum ikad htel nestati na par mjeseci, dobra ideja. Da ne bi zaboravil da sam ipak u Francuskoj, zahvatil me štrajk javnog prijevoza, tak da me povratak iz Monaka do Nice koštal, umjesto 1 eur (nije čudo da moraju štrajkati, to je definitivno premalo, Francuska je po nekim pitanjima stvarno socijalistička zemlja), koliko košta busna karta od Nice do Monaka, 40eur za taxi- a to je samo pola cijene, jer smo dijelili taxi s nekim ruskim (a kojim bi drugim?) parom. Lijepa vožnja, preporučam, ali busom! Zanimljivija nego vlakom (koji košta 6eur u jednu stranu i vozi kroz brdo tunela pa se ne vidi previše). Zadnji dan smo opičili u unutrašnjost Provanse, uz dolinu rijeke Var, par desetaka km brdskim vlakotramvajem s Istočnog kolodvora u Nici: JAKO zanimljivo. Jedan primjer živopisne stanice uz put: Došli smo do Tours d'Var i popeli se na brdo gdje je smješten živopisni srednjovjekovni gradić kakvih su hrpe po brdima naokolo. Pogled prema rijeci: Nakon 40 min slijedio je povratak zadnjim vlakom, ali sasvim dovoljno za vidjeti bitno. I uživati u vožnji vlakom. Zapamtite ako idete tamo, obavezno na vlak i u unutrašnjost. Nije preskupo-iako ni prejeftino, povratna karta 14 eur ili tako nešto, za putanju do pola linije, kojih 70km, mislim. Cijela trasa je 30 eur, povratno. Nica hiperturistički aerodrom und nach Zurich. Uobičajeno lijep pogled na Alpe: Nisam do sada izlazio s tog aerodroma, uvijek samo transfer, sigurno desetak puta, a sada sam si priuštio dva dana Švicarske. Ho(s)tel izmedju aerodroma i grada je nešto jeftiniji nego išta u gradu, gdje i tako nije nigdje bilo mjesta. Čini se da u Zurichu fali hotela? Lijep grad, iako ne baš čisto švicarski, svega tamo ima, u ljudskom smislu. Ali gradić lepi, čista petica. Poslijepodnevni vlak i iduća noć u Baselu-zanimljiv grad. Bila je tekma na Svjetskom, D-UK ili tak nekaj, pa su pubovi bili puni do kasno u noć. Našli smo backpacker's hostel sa sobama bez kupaonice, ali sasvim kulturan, na petnaestak minuta hoda od željezničke stanice. Zanimljivo da pri preuzimanju ključa daju i kartu za javni prijevoz po gradu za dane kad se je tamo. To je dobra ideja za backpackers hostele, jako gostoljubno. Iduće jutro vožnja vlakom od Basela do Frankfurta, zašto bi bilo jednostavno, ako može biti komplicirano, ne? Zanimljivi pogledi uz Švicarsko-Njemačku granicu, i sasvim sigurno nesvakidašnja putanja prema Varšavi, čak i za astrosailora. Sela usput uglavnom zglediju po domaču u ovom dijelu Švicarske: Ali desi se i da zgledi kaj da je prošel onaj striček kaj ide i reže i liže i farba travu da zgledi kak treba: Ime ovog sela me zabavilo, Krapina? Par sati Varšave, par lijepih susreta i noćni vlak za Koprivnicu i Varaždin, Via Beč-dobar plan, da vlak nije čekao u Češkoj I promašio ciljnu crtu za sat, pa smo morali hvatati liniju Beč-Šopron-Szombathely-Nagykanizsa (4 sata čekanja)-Gyekenyes-Koprivnica-Varaždin. Madjarska klasika negdi oko Szombathelya Ovo je lokalno prijevozno sredstvo u Južnoj Madjarskoj: Sve navedeno su presjedanja, ja i 4 klinca 7-14 god starosti, i hrpa prtljage, čisti, nepatvoreni gušt, hvala poljskim i češkim željeznicama. Sreća pa su moji klinci naviknuti na takve stvari i ponašali su se uzorno-ne preporučujem probati u vlastitoj režiji, samo za iskusne. Pozitivno iskustvo, konačno da i to doživim u Nagykanizsi: Wi-Fi na kolodvoru u Nagykanizsi (!!!) i konobarica u kafiću koja se složila uzet 100kn po normalnom kursu, pa smo mogli nekaj popit i pojest brdo sladoleda u 4 sata čekanja. Nisu se sjetili postaviti bankomat na stanici, a do grada je kojih 2km. Ima bus, ali treba imat forinte, ne? Od Koprivnice lokalno tandrkalo do Varaždina (mahnul sam u mislima Kućanici s prozora kad sam prolazil njezinim trenutnim postjapanskim obitavalištem). Ujutro bus za Kolan i nakon kojih 7 sati evo nas na Mjestu svih mjesta. Ovo je moja plaža za početak sezone, kad još nema mase turističke gamadi. Boja na fotki je OK, zalazak sunca je obojio sve: Desetak dana čistog gušta. Ko nije probal vratiti se iz velegrada u svoje malo seoce, nemre znati koji je to gušt. Početak sezone, i još u post-kriznoj godini, prazne plaže i putevi, turisti su još doma. Lijepi pogledi izmiješani s blaženom prazninom uma koju je moguće trenirati samo na takvom mjestu. Paške plaze su, za mene, nr. 1 na svijetu. I brda. Sv. Vid, moj Majstor, Brdo Brda i pogled s njega. Sad sam nahranil dušu pogledom za idućih godinu dana. Povratak, preko Zagreba, podsjetio me da vrag ne spava: vraćale se neke cure busom s partijanja po Zrću, globalizacija zahvatila i Hrvatsku i globalizacijski isprazne ljude na žalost ne treba svijećom tražit. Blju. Šetnja od busnog kolodvora prema Zvonimirovoj me podsjetila da sam u Hrvatskoj i da je Zagreb...prašnjava metropola. Nekak mi se stalno vrtilo u glavi "oh, kako je ružan ovaj grad" u ritmu '80-tih. Ujutro let do Frankfurta i odlijepljivanje se od Balkana, na nebo nad...Euroazijom. Zanimljiva slikica u Frankfurtu na aerodromu, dosta jaka provjera policije na nasem gate-u za let za Šangaj, agenti u civilu su došli i ispitivali ljude. Ipak je to Europa, ne? Ni u Kini nisam vidio slične akcije, zapravo je zanimljivo kako smo u Europi naviknuti na neke stvari koje se (javno) ne vide ni u manje demokratskim zemljama. Let natrag je bio sa sjedalom kraj prozora pa sam imao pogled na Baltik i ponešto Skandinavije i uzduž majčice Rusije-merde, te ima i ima, Novosibirsk je daleeeeeeko od bilo čega, stvarno! 5 vur leta usred ničega, zastrašujuće i ljeti, a još dok si zamisliš u zimi! Brrrr! Nakon dugog dugog sjedenja, dođoh doma, malo dalje od Ničega, di oblaci jedu sunce za večeru (pogled s prozora moje radne sobe): Ugodno i sadržajno ljeto vam želim, odmorite se za radne uspjehe i nahranite oči i dušu bojama da lakše preživite zimu. |
- 04:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Lipanj 2023 (4) Svibanj 2023 (2) Travanj 2023 (7) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (2) Siječanj 2023 (4) Prosinac 2022 (4) Studeni 2022 (6) Listopad 2022 (6) Rujan 2022 (5) Kolovoz 2022 (5) Srpanj 2022 (3) Lipanj 2022 (4) Svibanj 2022 (5) Travanj 2022 (4) Ožujak 2022 (9) Veljača 2022 (5) Siječanj 2022 (9) Prosinac 2021 (7) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (9) Rujan 2021 (4) Kolovoz 2021 (2) Srpanj 2021 (5) Lipanj 2021 (3) Svibanj 2021 (6) Travanj 2021 (6) Ožujak 2021 (4) Veljača 2021 (4) Siječanj 2021 (4) Prosinac 2020 (1) Studeni 2020 (4) Listopad 2020 (8) Rujan 2020 (2) Kolovoz 2020 (3) Srpanj 2020 (6) Lipanj 2020 (6) Svibanj 2020 (8) Travanj 2020 (6) Ožujak 2020 (4) Veljača 2020 (5) Siječanj 2020 (2) Prosinac 2019 (4) Studeni 2019 (3) Listopad 2019 (5) Rujan 2019 (2) Kolovoz 2019 (1) Srpanj 2019 (5) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||