Kad ide astrosailor u Europicu, onda je to u stilu: avio-backpacker, s dodacima vlaka, busa i broda. Fali samo podmornica i raketa. Na kraju uključen i high-speed railway, vidi kraj izvještaja.
Ruksak je ovdje:
Ali da prvo komentiram moj prvi pogled na blog.hr nakon par tjedana. Groza živa. Djus zaratio, ratna sjekira fijuuuu (pazi Mirko, sjekira, sagnuh se, hvala Slavko...). Ostali blogovi neki jojibogmeš...ljudi, ljeto je! Odmoooor! Čak i za mene Tajvaneza. Ajte malo hladit jaja/pice negdi na more. Onda imate ovakve uzruksačne poglede i sjekire su suvišne:
Ako vam se i dalje ratuje, preporucam poslušati Theodorakisa i Mariu Farantouri...
M. Theodorakis&M.Farantouri
A za upornije, evo i molitva iz pravoslavne crkve na Ermou ulici u Ateni, treba im:
molitva
Dakle, ovo ću dopunjavati valjda dva mjeseca slikicama, jer moram prvo probuditi kompjuter koji je zaspao/crashirao dok me nije bilo mjesec dana (tajvanski kompjuter kad ga ne dotakne nitko mjesec dana, misli da je svijet ošo k vragu pa ode i on), a onda moram i sebe izštipati posteno (kad se izvučem iz hrpe posla koji me čeka) da povjerujem da slike nisu izvadak iz neke turističke brošure nego moje rodjene, mojom rukom i kamerom radjene. Budite zato strpljivi i navraćajte tokom iducih mjesec dana i otkrivajte ponešto novog.
Recept za Odmor: doletiš do Atene iz Taipeija, odes na kavicu na Monastiraki (pogled na Akropolu) dok čekaš na avion za Varšavu. Dok ideš na Monastiraki, centar Atene je usput i vidiš...hja, nedjelja ujutro, 9h, išetali filozofi na ulicu. Ovaj šeće ekvivalentom Trga u Zagrebu, Platea Syntagmatos. Baš me zanima jel' ovako "obučen" usao i u crkvu...ili je riječ o predkršćanskom filozofu.
Koga zanima o Ateni iz moje ruke, ima na mom blogu od pred dvije godine kad sam živio tamo, astrosailor Grcka. Ovaj puta sam se posvetio Dodekanezu, inače do sada samo pojmu iz zemljopisa za mene.
Kad sam već kod zemljopisa, moja omiljena vježba prilikom letenja je raspoznavanje onog nad čime letim, i traženje po google maps istog. Ovdje je išlo drugačije, tražio sam plan grada za Rodos u Google maps i lokaciju svog hotela u odnosu na grad, pa sam znao prije nego sam krenuo kako to izgleda iz zraka.
A moja slikica je (donji lijevi kut je lokacija mog hotela, Ixia se zove mjesto, -"di si?", - "u X", baš sexy).
Rijetka prilika da vidiš, dolazeci iz Azije, sa 10 km visine hotel u kome ceš biti za 2 tjedna...i luku u koju ceš uploviti. Vidio sam i trajekt na liniji kojom sam išao, ali je premali bio za uslikati...
Iduci, jos prepoznatljiviji vidik je Renia, otok uz Delos:
Moja slikica:
Dakle, dalje recept: nakon kave na Monastiraki i kojeg girosa, i s komadom dobrog grckog crnog kruha u ruksaku (ko ni probal, ne zna, tvrdokorni mnjam kruh), se nadjes s dragim ljudima na pivi u Varsavi, odradis nesto papirologije iduce jutro (napravis i posaljes prijevod na koji netko ceka u 6 ujutro, s jetlagom ko' cigla), i sjednes na vlak preko Beca i Maribora/Celja do Zagreba. Vidis da nema vise buseva za Pag i zagorskim cugom si zgustiras putanju do Varazdina. Podmladak, sup(u&a)tnici na tom vlacnom dijelu puta, se smijao do suza na vidik Krlezijane u tom vlaku, stvarno se nije mnogo promijenilo, ponedelek, oko 6 vur, ide cug za Varazlin, od ispred Esplanade...joj, mamica su strukle pekli, fakat i bogmes! Sam kaj smo mi bili ti strukli, na 35 cels. bez icega da hladi osim otvorenih prozora u onoj limenci-na srecu pa je navecer malo ohladilo, predolujno. Pogledas tuču u okolici Varazdina (sve sto sam vidio od Varazdina ovo ljeto bila je katastrofalno nevrijeme) i odradis sjedenje u busu preko Zagreba i Zadra do Paga.
S tog dijela slijedi malo zelenila Like:
Diavola je preporucila skoknuti na ovo brdo prije nego prodjete kroz Sv. Roka, pamtim:
Pogled na Podvelebitski kanal:
I onda uzivas dva tjedna u tihom seocu usred Paga, dok jos nije stigla horda turista (vrijeme: oko 20 lipnja, turisti tek peru svoje aute u Deutschlandima/Austrijama/Cehijama i Polandima-ovi dva na kraju naravno kupuju zalihe sireva i kobasica, toliko opjevane u blogovima pred sezonu).
Mjesto grijeha (uzivanja):
Iskoristio sam i priliku za procitati Graziu i kucanicin kucanicaujapanu clanak tamo-taj casopis joj mora platiti trodupli honorar, jer su ljudi kao ja platili 25kn da to procitaju u njemu, inace je casopis nevrijedan. Reklama do reklame, za ljubitelje "Sex and the city", stvarno... jedino vrijedno je bio njen clanak. Gust za procitati izvjesnog lipanjskog jutra uz laganini kavicu i pivu pri mostu u gradu Pagu, oj!
Plaza na koju smo isli najcesce, i moj omiljeni vidik tamo, je nad Sv. Duhom, pogled na ovo raskrsce me uvijek drmne, prelijep je:
Paski motivi su za mene uvijek odmor za dusu:
Nezaobilazni zalazak sunca, uuuuuu tule (morski?) jeleni:
Kad vrijeme uzivanja u Lijepoj Njihovoj prodje i dodje vrijeme za tezak fizicki posao, sjednes na avion preko Beca (masno preplacen, zasto me letovi preko Zagreba uvijek duplo kostaju?) i doletis opet do Atene (za pola cijene povratne karte sa Dalekog Istoka, majkicu da im...).
S tog dijela leta imam par zanimljivih fotki i njihove satelitske inacice iz Googlea. Moram jednom i zemljano proci Balkanom, jos to nisam napravio. Prije nego to sve postane provincija Bestije (tj. Bruxellesa).
Sjeverni dio Balatona:
Nedaleko tromedje Madjarske, Hrvatske i Srbije, Dunav oko Baje, prepoznatljiva krivulja:
Zavojsko jezero-to nisam znal, moral sam pogledati kak se zove-u juznoj Srbiji, blizu Pirota:
Sofija, zanimljivo kako se vidi oblik grada, nesto kao Karlovac, zvijezdasta utvrda, ili sasvim slucajno?
Izlazak s kontinenta na Egejsko more, iznad otoka Thassosa:
Prekrcas se u Pireju na trajekt za Rodos. Teski fizicki rad? Jer astrosailor ide astro-fizicki raditi u Grcku na dva tjedna, Rodos, Kreta. Ono, kopanje ulica, dati talk na nekoj konferenciji pred hrpetinom ucenih glava, obijesiti poster.
U slobodno vrijeme Plaza. Hotel 5 zvjezdica, Europica placa pa im se moze, Grcka klopa do usiju. Grcke smokvice. Jel' se neko oce mijenjat za svoj poso' u uredu necega, ili peraca prozora, recimo (tima najvise zavidim, ponekad, kad mi programi rade petljanciju od zivaca)? Nista lakseg, odsjedite desetak godina na PMF-u kao studenti inzenjerskog fizike i eto, otvorena vratasca, khm. Psihijatrije, jasno. Da bi dospjeli do Rodosa i ovakve konferencije treba vam jos i zivaca i srece debljine ... mortadele. Mladi i nadobudni vrlo i jako dobrodosli.
Onda dodjete u Atenu i spavate pod kupolom kao ja...i drustvo su vam ljudi s imenom Kosmas i pricate o Kosmosu...
Dakle, Rodos. Onako, malo za razbibrigu, nabacit cu par slikica. Ne idu ljudi precesto na Rodos, predaleko je i preskupo. Grad Rodos je zanimljiv po tome sto jos ima u potpunosti sacuvane zidine. Evo jednih vrata u grad...sad ce Robin Hood iskocit...ili radije neki od krizara, jer to je u originalu bio krizarski grad, baza za napade na "nevjernike". Jasno, kao i na vecini grckih otoka, danasnji izgled tvrdjava je iz vremena vladavine Venecije.
Ne samo sacuvane zidine, nego je i vecina grada unutar tih zidina. Krscanski, muslimanski i zidovski kvart. Ovo je jedan od trgova, sve kuce i terase su u kavanama...punim turista ko sipak kostica.
Toranj sa satom i astrosailorom.
Ulice i ulicice su prelijepe, motiva za uslikati je more, meni su one total rustikal najljepse. Escher je prosao ovuda?
Otkaceni im je stil za vrata, mala, ovalna na gore u kamenu, u originalnom zidu, a onda ugradjena u kvadratni okvir...vjerojatno je ovo zadnje diktirano modelima koji se prodaju u ducanu? Renesansa u drvetu izasla iz mode?
Najoriginalnije postavljena "Posljednja vecera" sto sam vidio
Jos malo Eschera...
Evo astrosailora kako pici prema dzamiji...kroz ulicicu koje se ni Carigrad ne bi posramio.
Toliko smo naslikavali, da smo tek navecer dospjeli do zastitnog znaka Rodosa, koji stoji negdje oko mjesta gdje je nekad, navodno, stajao Kolos, jedno od cuda antickog svijeta.
Jos jedna zanimljivost: Lawrence Durrell, moj omiljeni pisac, je proveo na Rodosu neko vrijeme, u kucici uz tursko groblje, u dvoristu dzamije u luci. Bjezeci pred Nijemcima u naletu, iz Atene preko Rodosa na Kretu.
Macak ispred je pravi cuvar...turskog groblja u krscanskoj zemlji. Pogled mu je stvarno bio prodoran, jako ozbiljan izgled literarnog znalca dodavao je efekta, skoro ko da je iskocio iz romana Bulgakova. Kuca, kako to vec biva, je sada muzej, u kome su i prostorije literarnih umjetnika Rodosa.
Dakle, kad vam polako dosade ljepote hiperturistickog grada Rodosa, skoknite (BUS, kojih sat-dva vremena, par eura, taxi je 40 eur i mnogo brze, ako ide vise osoba, preporucam u oba smjera taxijem-malo je rizicno jer taksisti voze ko...taksisti u Grckoj, ali je stvarno efikasnije) do Lindosa, sedamdesetak km juznije, na obali okrenutoj prema Aziji. Takodjer hiperturizam, ali sasvim okuugodan, necete pozaliti.
To je gradic koji je pretvoren u muzej+restoran, vjerojatno jedini nacin da se sacuva originalni oblik. Hiperuske ulicice, tipa Silba, prelijepa kombinacija kamena i cvijeca.
Stvarno okuugodno:
Lindos ima svoju akropolu, kako i pristoji grckom gradu:
Sasvim pristojna akropola, cak i ako ima malo previse betona u stupovima. Mogli bi i mi u Kolanu one Gradine revitalizirat' ;-)
Pogled odozgo je super:
I on gleda...mene, i mislim da znam kaj si misli... da, dugouhi, da, jesam, priznajem.
Ali ovo je stvarno ko iz bajke
Jos malo mora
I Garfield je dosao ovamo na ljetovanje...
Recept dalje: sjedate na brod-zapravo, lijezete na sjedalima (jer palube di bi se dalo leci nema) neceg sto je vjerojatno bio ponos grcke flote...pred 30 ak godina.
Ujutro se prolazi pored otocica Kassos, sa klasicno grcko-otocno izgledajucim mjestom:
Nakon ž sati ste u Agios Nikolaos.
Prelijepo mjestasce na istocnoj Kreti, s ponesto talijanskim ugodjajem, 64 metra duboko jezero tik uz more, Voulismeni (ovdje u prvom planu, spoj na more je prokopan u XIX stoljecu, ispod mostica na slici, jer se inace voda usmrdjivala toliko da su ga zvali i "Prljavo jezero"), di se bozica Athena kupala... prelijepi vidici.
Onda, kad visa sila naredi (citaj: tezak astro-fizicki posao u Ateni) naredi, sjednes na hiperbrzi trajekt do Pireja
i eto te u manje od deset sati u Ateni. Naravno, noc prespavana na nezaobilaznom decku br. 7 trajekta. Morali bi potrosit par kila zlata da postave zlatne plocice: "ovdje je spavao astrosailor, na svom putu prema...", kad bi hteli zaznacit di sam to ja sve spavo po brodovima i kojecem zadnjih 18 let.
Zatim je slijedio tjedan dana strasnog i uzasnog robijanja na Panestemiopolisu u Ateni, na Zografou (Atensko Sveuciliste), khm, jasno, svatko tko zna Atenu mi nece vjerovati da sam u to vrijeme ista tamo radio, kad svi mrknu iz Atene na neki otok. Osim jeo i pio. Ja znam da je bila teska robija, sve lanci zvekecu, a vi kako vam drago.
Medju ostalim, ozbiljnijim zadacima, jedan je bio pobrinuti se da Mishka ne bude usamljena:
Zatim je slijedio nocni let preko Bangkoka natrag na Tajvan. Evo konacno i obecani high speed railway, putanja do Hsinchu s aerodroma:
Zanimljivo je da dozvoljavaju, pri brzinama od 300 km/h, da ljudi stoje-tj. prodaju par vagona bez rezervacije mjesta.
Nisam stigel uhvatiti lokomotivu (prebrza!, hehe), pa sam skinul s flickr-a:HSR Taiwan lokomotiva, sa thenhbbushman flickr-a, tip ima i vise, pogledajte si koga zanima. Zanimljiv im je profil pruge: ide u valovima duljine par sto metara i visokim par desetaka centimetara, ne ravno, jer tako ustedjuju na energiji ili sto vec... svasta se sjete ljudi.
Toliko za mojih mjesec dana u Europici. Aktivno vrijeme, ali ujedno i opusteno, cisti odmor prema mom uobicajenom tajvanskom (sjedilackom) ritmu. Prestekati se natrag na jugoistocnu aziju je prava umjetnost, sa strane klope, temperatura i vlage. I tajfuna, evo nas bas pere jedan. Za sad je miroljubivo, ali takve stvari se zacas mogu okrenuti u katastrofu, zato ja ne mrdam sa svoje linije posel-doma. Kad sam jucer u noci isel doma, videl sam pse kak bjeze sakrivajuci se, a vani jos nije ni padalo. A tajvanski psi ne trce bez razloga, prelijeni su za to... znal sam da moram pozuriti...za par desetaka minuta je lijevalo ko iz kabla i puhalo da jetru propuse.
|