male price o velikom svijetu

iliti Albanija dio II

Lezhë
Lezhë (Ljež) je gradić na SI Albanije, smješten na rijeci Drin, koji broji cca 25.000 stanovnika. Naselje datira još iz doba Ilira. Ljež u prijevodu znači vuna, što ne čudi, pošto je grad u prošlosti bio albanski sabirni centar za vunu koja se izvozila po cijelom svijetu.



Ljež je poznat po 3 stvari:
Skenderbegov mauzolej Skënderbeg je jedna od najjačih i najpoznatijih albanskih povijesnih ličnosti. Poznat je po svojem dvadesetogodišnjem otporu Otomanskom carstvu. Kao jedan od rezultata otpora uspješno je očuvano katoličanstvo na ovom prostoru. Skenderbegove borbe vrlo su značajne za albanski narod, pošto su ojačale njihovu složnost, osvjestile ih o vlastitom nacionalnom identitetu a kasnije su poslužile kao neiscrpan izvor snage u borbi za nacionalno jedinstvo, slobodu i nezavisnost.



Lježka tvrđava iz 13. stoljeća koja je također odigrala vrlo važnu ulogu u otporu protiv Turaka.

Obje građevine su na ovoj slici


Lježka skupština održana pred Skenderbegovu smrt


Durres

Drač je grad i luka na obali Jadranskog mora te je jedan od najstarijih gradova u Albaniji. Osnovali su ga 627. pr.n.e. godine grčki kolonisti. Njegov geografski položaj je tijekom cijele povijesti bio velika prednost za ovaj grad, iako je neprestano mijenjao pripadnost (33 okupatora).

Dok je grad bio pod Otomanskom prevlasti, većina stanovništva preobraćena je na Islam i izgrađeno je mnoštvo džamija diljem grada.



Početkom 20. stoljeća Drač je predstavljao bitno uporište u pokretu osamostaljenja Albanije. 1913. godine Drač postaje prvom albanskom prijestolnicom.

Tijekom I. svjetskog rata grad je okupirala Italija a zatim Austro-Ugarska. Nakon što su ga 1918. oslobodile snage Alijanse, ostaje glavnim gradom sve do 1920 godine. 1927. gradi se moderna luka i Drač doživljava svoj ekonomski boom. Nakon II. svjetskog rata postaje najvećom albanskom lukom.

Nakon pada komunizma u 90im, postaje centar masovnih emigracija. Stanovništvo je, brodovima ukradenim iz luke, masovno bježalo u Italiju. U periodu od jednog mjeseca, prebjeglo je više od 20.000 osoba, sve dok Italija nije intervenirala vojskom.



Drač je danas grad sa 160.000 stanovnika te je drugi po veličini i ekonoskom značenju. S vremenom je postao i albanski turistički centar. Sastoji se od starog te od novog, plažnog dijela. Gradske plaže su također i popularna odredišta za posjet bunkerima. Svakih stotinjak metara nailazi se na hrpicu bunkera.



Nakon nedavno sagrađene brze ceste od Tirane, ovdje možete stići za pola sata. Do Drača iz Tirane je vrlo jednostavno doći i vlakom, koji prometuje 10ak puta dnevno a cijena je 50 leka (cca 3 kn).


Od građevina koje je vrijedno vidjeti, ističe se Gradska biblioteka, kulturni centar sa kazalištem, kazalište lutaka. Tu su i arheološki i povijesni muzej.



Fotografije koje nisu moje, uglavnom su preuzete sa www.forumishqiptar.com i http://sharonchadha.blogspot.com/



Tirane

Tirana je glavni i najveći grad Albanije. Po zadnjem popisu iz 2003. imala je 353.400 stanovnika, mada se zbog divlje gradnje koja munjevito raste oko grada, predviđa da ima čak preko 1.200.000 stanovnika.

autosalon u nedovršenoj zgradi


Osnovana je 1614, a glavnim gradom je postala 1920 godine. Od tada je doživjela veliki rast i uspostavila mnogo industrijskih grana, među kojima su najjače tekstilna, farmaceutska i metalna industrija.

šareno naselje


Trenutno, Tirana pati od problema prenaseljenosti, odlaganja otpada, nedostatka tekuće vode i struje, kao i visok nivo zagađenja uslijed 300.000 automobila koji se kreću gradom.

smeće i mercedesi


zbog nestašice struje, voda se grije na krovovima



Većinom su to auti sa starim dizel motorima, koji zagađuju mnogo više nego noviji automobili. I gorivo koje se koristi u Albaniji sardži veći postotak sumpora i olova nego što li je to dozvoljeno u zemljama EU. Probleme pogoršava i zastarjela infrastruktura.

elektrika

Usprkos problemima, gradi se punom parom, posebno u predrađima, gdje se gradi toliko brzo da ulice ne stignu dobiti ni ime. Postoji i teorija da su mnoge od novogradnja rezultat pranja novca.

šetnja Skenderbegovim trgom


U predrađu Tirane postoji veliki pošumljeni park kojim se pokušava umanjiti zagađenje zraka.

popodnevni odmor


Sadašnji gradonačelnik Edi Rama, inače umjetnik po struci, pokušava uljepšati grad čišćenjem obala rijeke Lane i farbanjem fasada starih zgrada.


Dojmovi s našeg cruisinga po Tirani su: vruće i zagušljivo, gusti promet (Mercedesi! ). Prvi pokušaj je bio pronaći neku trgovinu gdje bi mogli kupiti neku sitnicu za uspomenu. No nama je bus stao blizu Skenderbegovog trga kraj kojega su ministarstva, ambasade i poneki hotel, pa dućana i nema baš previše.

Jedan zanimljivi restoran


Na kraju, na jedvite jade uspijevamo naći nekakvu trgovinu u kojoj se opskrbljujemo sa nekoliko boca albanskog maslinovog ulja i birre Tirane i tako zveckavi i otežali za nekih desetak litara pičimo nazad u bus



Bus nas je čekao kraj piktoresknog hotela


A ispred su se, oko nas sjatila djeca ulice, prekrasna curica sa svojom malom sestrom


Na povratku smo prošli kroz još jedno omanje mjesto, čije vam ime ne bih znala ponoviti , no izgledalo je zanimljivo pa je i tu fotić škljocao bez prestanka.





benzinska crpka


na graničnom prijelazu pozdravio nas je zadnji Enverov bunker



Kao i Crna Gora, i Albanija predstavlja svojevrsni planinarski El Doradom
Prosječna nadmorska visina je 714m, što je dvostruko od evropskog prosjeka. Trećina zemlje nalazi se iznad 1000 metara n/v.

Po svojoj prominentnosti, 6 vrhova nalazi se u Evropskih top 90:
Maja e Korabit,(Golem Korab), 2764m, 18. mjesto
Maja Jezerce, 2693m, 28. mjesto
Mali i Nemërçkës, 2485m, 44. mjesto
Maja e Kendrevicës, 2121m, 68. mjesto
Mali i Cikës, 2045m, 84. mjesto
Maja Valamare, 2373m, 88. mjesto

Opći dojam? Odličan . Pošto smo mi vidjeli najveće gradove, odmah mi je palo na um kako mora izgledati život u zabačenim planinskim selima. Ako mi se pruži prilika, svakako bih voljela produbiti ovu avanturu.

No ipak:



Sljedeći (i zadnji post sa godišnjeg odmora): put od Budve do Plava prema Prokletijama, bicikliranje Ropojanskom dolinom, povratak u Žabljak i rafting na Tari