male price o velikom svijetu

Stanovništvo

Suščani žive u jedinom istoimenom selu koji se sastoji od dva dijela: Gornje Selo i Donje Selo.

Nekoć davno ovo je bio otok sa jednom od najvećih koncentracija stanovništva na Jadranu, no između 1948 i 1960, populacija otoka je naglo pala. Po popisu iz 2001, Susak ima samo 188 stanovnika sa 2,500 do 5,000 emigranata ili potomaka emigranata koji žive u SAD.

Godina.......... 1857 1910 1921 1931 1948 1991
Br.stanovnika 1089 1412 1564 1541 1629 188

6 je dominantnih prezimena na otoku: Bussanich, Mattesich, Mirkovic, Morin, Scrivanich i Tarabocchia. Do drugog svjetskog rata, stanovništvo se bavilo vinogradarstvom (u prošlosti je 98% otoka bilo pod vinogradima), stočarstvom i ribolovom. Najpopularnija sorta vina je Trojšćina, suhi rose kojeg i danas ima.

Zaštitni znak i prepoznatljivost Suska svakako je narodna nošnja živopisnih boja, prekrasnog veza i čipkastih obruba s dužinom suknje iznad koljena (moguća preteća današnje mini-suknje).


Zanimljivost Suska je i njegovo groblje. Za razliku od većine groblja koja se nalaze u sjeni čempresa ili drugih visokih stabala, ovo je groblje potpuno izloženo suncu. Bijeli nadgrobni spomenici još više blješte na žarkom suncu, pa je najzanimljiviji posjet groblju upravo usred sunčana dana. Mnogi kažu da je susačko groblje jedno od najčišćih, najbjeljih koje su ikad vidjeli. Groblje na Marinama datira iz 1887. godine, kada je tamo preseljeno sa lokacije uz crkvu u gornjem selu. Na groblju se nalazi i kapelica Gospe žalosne u kojoj su pokopani svi susački svećenici.

Što se opskrbe tiče, postoje 2 dućana: jedan odmah na rivi a drugi na cesti prema gornjem selu. Mi smo svako jutro uživali u svježoj krafni i kavi na rivi s pogledom na živahne mještane. Dan smo provodili u ljenčarenju u uvali Bok. Uostalom, na toj smo adresi i obitavali . Pokušajte me uočiti na ovoj slici gdje se penjem prema šatoru

Uvečer se svi spuštaju na rivu. Gosti obično sjede u kafićima ili konobama (ima ih nekoliko) a iseljenici, koji tu borave preko ljeta, idu u klub iseljenika. U klubu je uvijek najglasnije .

Kako se tjedan približavao kraju, namjeravali smo u petak otići na Ilovik pa tamo kampirati do nedjelje, no kako se vrijeme počelo kvariti, odlučujemo ostati na Susku do subote. Tu posljednju noć doživjeli smo još jednu neveru, doduše s manje kiše i više vjetra, ali šator je to junački izdržao.

U subotu ujutro vraćamo se u civilizaciju. Nismo htjeli da nam dan propadne pa smo popodne otišli na još jedan mali izlet. Više o tome u sljedećem postu.

I na kraju, još nekoliko slika o Suščanskom voznom parku (auta na otoku nema)