male price o velikom svijetu

...ovaj dan je bio predvidjen za odmor i hedonizam .

Nakon odlicnog spavanca i osvjezenja u Ravnom Dabru, postajem svijesna koliko je zapravo vazan kvalitetan odmor. Prve dvije noci nisam bas najbolje spavala, pretpostavljam zbog promjena pa sam se do R.Dabra dovukla sva krepana. Na srecu nitko nije imao problema sa zuljevima, ali koljena i ledja su nam se lagano poceli buniti na toliki teret.
Taj dan sam se probudila kao nova. Mekani krevet, pravi wc i tus (a vjerovatno i pivce ) su me preporodili. Vjerovatno i saznanje da danas hodamo samo 2 sata do Baskih Ostarija nas je odmah postavilo na noge lagane .
Iz doma se penjemo nazad na Dabarsku kosu, odakle se Premuzicevom stazom upucujemo prema Baskim Ostarijama. Smjestaj smo rezervirali kod Prpe, gdje su nas cekale namirnice za drugi dio ture. Markacija u sumi nas vodi tocno do njega. Putem srecemo naseg "dnevnog" poskoka i time i dalje odrzavamo prosjek "jedan na dan"

Kod Prpe stizemo taman negdje prije rucka. Posto se nalazimo u civilizaciji, upucujemo se na rucak u hotel Velebno , nakon kojeg, poput lijenih sredovjecnih turista, idemo u laganu setnju po mjestu. Usput odlazimo na Kubus




Navecer opet preslagujemo ruksake i ustanovljujemo kako su opet teski. Mali tip: kod Prpe isto ima tus .

Imali smo kartu od nekih 2 metra kvadratna, koju je cinilo 10ak polijepljenih listova specijalki koje smo skinuli s neta. Ritualno smo prerezali dio karte u Baskim Ostarijama kad smo vidjeli da smo prosli vise od trecine puta. Ta sklepana karta je inace i sluzila samo za taj ritual. Planinarske karte smo sacuvali za buducnost . Znali smo da je iza nas najlaksi dio puta, 60 km Premuziceve staze koja se sastoji od minimalnih nagiba i da je ono najteze tek pred nama. Isto tako, ova tura nam je vec bila poznata od prije. Od sutra, pa sve do kapelice na Velikom Rujnu bit ce nam novo i nepoznato, sto nas je neizmjerno veselilo