male price o velikom svijetu

Prije nego sto pocnem pisati o ovoj turi, iznosim sadrzaj nasih ruksaka ;).

Hrana
Prije pakiranja, napravili smo hrpice hrane po danima. Posto je ljeto, nismo imali bas previse izbora, pa nam je jelovnik bio poprilicno jednolican. Za dorucak smo imali pastetu, marmeladu ili lino ladu, sve u najmanjim pakiranjima, osim pastete, jer je bolja varijanta u tubi. Kao delikatesu smo imali i tubu Rio mare pastete . Koliko dana, toliko marmelade ili linolade plus tuba pastete. Nosili smo po paket kruha produljene svjezine. Rucak mi je bio najmonotoniji obrok : tuna iz konzerve na nekoliko nacina . Posto bismo bankrotirali da smo kupovali samo Rio mare salate, otkrili smo k-plus tunu na meksicki i jos neku marku cijeg se imena ne sjecam. Rucak je bio uvijek negdje po putu pa se nismo htjeli zamarati kuhanjem.
Vecerama smo posvecivali najvise vremena jer smo nam one uvijek predstavljale kraj ture . Tako su se tu nasle Talianette, Knorrova dehidrirana tjestenina, minestrone juhe i soja. Pravo otkrice su nam ove gusce minestrone juhe koje bismo obogatili sojom u kockicama. .
Za prvu etapu (do Baskih Ostarija) nam je bila dovoljna 1 manja plinska kartusa. Od "luksuznih" namirnica smo imali nescafe 3u1 kavu (2 na dan) i nekih pola kg suhog voca.
Svatko je nosio oko 3,5 litre vode.

Hrana i voda su definitivno zauzimale najvise mjesta u ruksacima (75 litarskim ). Od ostalog smo imali jos vrecu i karimat, trekerice, nesto u cemu bi spavali (moje "nesto" su bile tanke pamucne hlace od trenirke i pamucna majica kratkih rukava), 3 tehnicke majice. Majica za hodanje je bilo samo 3 jer smo ih mogli prati u sklonistima, a materijali su takvi da se jako brzo suse. Rublje i carape smo imali za svakodnevnu promjenu.

Ali to nije sve ...ima jos: vlazne maramice (veliki paket) za wc i "pranje", prva pomoc, krema za suncanje, autan, sampon koji je sluzio kao deterdzent za sudje, za robu i za pranje . Ja sam se cijelu turu smijala da se osjecam kao puz posto nosim svoju kucu na ledjima. Naravno, tu je bio i nezaobilazni fotic, planinarski dnevnik, vonderica, zamka, aluminijsko sudje (jedna zdjela s poklopcem) i salica. Savjet, ako kupujete baterije na punjenje u zadnji cas (kao ja ) provjerite da li su napunjenje. Moje su naravno, bile skoro pa prazne, no srecom je svatko imao rezervni paket baterija pa sam ih konfiscirala.

Ajme kako meni sada ovaj popis prestrasno izgleda

No dobro, ajmo nazad na turu.

Skloniste Ogradjenica nalazi se na 1400 mnv, na istoimenom prijelazu, ispod vrha Ogradjenik. Vidici odavce su fantasticni.

Na stranicama HPS-a navedeno je da ima cisternu za vodu. Moram napomenuti da vode ovdje nema ni u tragovima, nego tek na Koritima.

Skloniste cini kontejner s 4 lezaja i malenom peci. Asketski je uredjeno ali vrlo funkcionalno i na super mjestu. Rusevine na kojima je kontejner smjesten pripadaju nekadasnjem domu za djecu sa problemima disnih puteva. Kasnije sam saznala da je taj dom bio u vezi sa Skolom narodnog zdravlja "Andrija Stampar". Cijela prica nije mi poznata, a na Internetu bas i nema previse informacija pa bih bila zahvalna ako netko od vas zna vise o tom mjestu.

Posto smo s vodom bili pri kraju, odlucujemo da trebamo sto prije doci do izvora, te da cemo ondje popiti kavu i doruckovati. Spustamo se na Premuzicku i dolazimo do sinocnjeg raskrizja.
CCa 30ak minuta nakon raskrizja, dolazimo i do vode U slucaju da ovaj izvor presusi, treba se spustiti do Mlinista, ili produziti do Radlovca. By the way, imate li informacija o sklonistu na Radlovcu? Cak ni na HPS-u nije navedeno. Neki su mi rekli da je u losem stanju, ali ja bi voljela cuti malo konkretnije informacije.

Nakon dorucka na izvoru hodamo jos neko vrijeme sumom i napokon probijamo na primorsku stranu. Ocito je da tura i nije medju popularnijima jer je Premuziceva staza ovdje u jako losem stanju, a putevi koji nas vode kroz sumu su poprilicno obrasli.

Evo primjera kako je izgledao rucak . Sa mjesta gdje je ovo slikano, nije bilo jos puno do Ravnog Dabra, tako da bez zurbe uzivamo u pogledima na more. . A evo i mene u ulozi puza

Na dabarskoj kosi vec tradicionalna pauza i uzivanje u pogledu . Posto je bio ponedjeljak, potrebno je nazvati domara Mileta i najaviti se. Mozete zamisliti nase veselje kad smo vidjeli njegovu Nivu ispred doma sa punim gepekom Velebitske A Mile (meni jedan od drazih domara) nas je docekao sa svojom medovacom .
Za veceru smo pripremili minestrone sa komadicima soje i uzivali u jelu ko prasci u blatu . Nakon dvije noci spavanja na tvrdim lezajevima, krevet je bio pravo osvjezenje. Vjerovali ili ne, uz normalan wc, dom ima i tus . U svakom slucaju, odmorili smo se kao kraljevi za sutrasnju turu.