nedjelja, 30.03.2008.

*The same...but different...nikad mi nisu išli naslovi*

Inače nemam običaj pisati post svaka dva dana, ali sam morala, MORALA podijeliti s vama frustraciju oko ponovnog početka škole.
Nije da sam išta pametnog radila, ali bilo je tako ugodno raditi ništa.

Sutra odmah prvi sat moram odgovarati glazbeni, a ja neću učiti.
I onda će me pitati:

Oćeš odgovarati?

I onda ću pocrveniti jer ću joj po stoti put reći:
A ne bi ja.

I ona će po stoti put reći:
Ma dooobro, ti ideš u glazbenu, možeš kad oćeš.

I onda će meni biti grozno što se izvlačim na jedinom predmetu kojega mogu odgovarati kad hoću.
Zašto se jednostavno ne izviče na mene da sam lijena i neodgovorna, da iskorištavam njezinu dobru volju i da ću ići na razredni pred komisijom ako ovako nastavim.

Image and video hosting by TinyPic

Zaključile smo da smo drukčije.
Mi se ne ljubimo kad vidimo jedna drugu. Nije da je to nekome ikada zasmetalo, nije da smo ikad pričale o tome.
Mi jednostavno nismo kissy-kissy osobe. Mi nismo kissy-kissy-people.
Mi ne konzumiramo alkohol. Skoro pa nikada.
Mi ne trošimo ionako jadni džeparac na nikotinske proizvode.
Mi se ne zabavljamo kao i svi drugi.
Mi ne pijemo veliki makijato.
Mi se ne uvučemo svaki vikend u dopičnjake i štikle iz Pitarella koje svi imaju.
Mi ne pjevamo na rivi.
Mi ne idemo po partijima od 120 ljudi koji u ponoć i po bivaju prekinuti od strane policije.
Mi se ne zabavljamo kao svi ostali.
Mi nismo idealni.

Ne.

Mi pijemo nes od vanilije i cedevitu od limuna ili oranginu.
Mi kupujemo žute balerinke, ljubičaste štikle koje bacaju na obuću jednog od Lujeva i torbe na Hello Kitty ili na cvjetove.
Mi pjevamo svugdi pomalo.
Mi pravimo svoje partije u prigradskim naseljima i obližnjim selima.Mi pravimo partije na kojima pravimo djecu nepoznatih očeva. *nadam se da se ovo neće krivo shvatiti
Nama je važno da dečko zadovoljava kriterije 20:2:1:2.
Nama pijane seljačine na rivi pokazuju gole stražnjice i bacaju mobitele u šljunak.*šljunak je tako smiješna riječ. Mi kažemo škalj. Ali kad sam već počela ovako književno...Nama iste te seljačine pjevaju: Ostani s nama jer večer je, ostani gospođo...
Mi se slikamo kod čovika i neuspjelo pokušavamo jer se ja ne mogu prestati smijati kad se sjetim prvašice koja nas je na izletu slikala i koja je upala u more. Mogla je spasiti sebe od toga da s izleta dođe doma mokra, ali nastojala je spasiti fotić.I još nam se po ure ispričavala.
Mi umiremo od smiha.
Mi bezveze odemo trajektom u Kali.
Mi se igramo večere za 5.
Mi trčimo po rivi i gazimo po lokvama bježeći od manijaka svake vrste.omg.
Mi čupamo obrve u zahodu Mercatora.
Mi se oblačimo u bubamare za maškare. I u leptire.
Mi smo hipohondri.Mi pronalazimo kojekakve kvrge i kvržice i idemo zbog toga kod doktora.
Mi smo u stanju šetati po gradu dok ne napravimo žuljeve od novih cipela.
Mi se svađamo, ali se i pomirimo.
Mi u 1 i nešto sjednemo na trg na sjedalice bez kušina koje je tu večer uredno spremio momak crvene duge kose i 2 broja užih traperica rasparanih na gornjoj strani bedre, i raspravljamo o falšem i pravom smijanju. I o novoj boji Karlovačko boce.


Oću se satrati i pivati s veslačima u bilim šiptarskim gaćama.

Možda jednom budemo kao drugi.
Jednom...
U budućnosti.

Volim ih. Iako im to nikad nisam rekla.

- 20:01 - | 28 komentara | print | !

petak, 28.03.2008.

*S modricama na koljenima...*

13:34 je i ja s laptopom u krilu sjedim na terasi i pišem gluposti dok mi se u glavi vrti forever young i dok s panikom gledam na desni donji kut ekrana u kojemu piše da imam još 28 minuta baterije.
A meni se stvarno ne da ići po kabel.

¤

Vratila sam se iz sive metropole i skužila da nikad ne bih mogla živjeti tamo ako baš ne moram.
Bjedunjavo nebo i bolni sinusi uzrokovani smogom djevojčici iz predgrađa kao što sam ja nikako ne pašu.
A mislila sam da će mi cijeli život po busevima olakšati ravnotežu u tramvajima, ali nije.
I shvatili smo da se objesiš u tramvaju, vjerojatno nitko ne bi primjetio, kao što nitko nije primjetio salto koji je D. napravio.
I švercali smo se cijeli dan, a nisu nas uhvatili.
Rekli smo da ćemo pričati neki strani jezik ako nas uhvate. Latinski, najbolje.
Ave kondukter.

E da, bilo nam je super.
Vratila sam se kući u minusu, s trapericama i majicom viška.

¤

Neki glas me zove na ručak i odlazim iz mog tabora gdje udobno smještena sunčam friško depiliranu lijevu potkoljenicu.


¤

Punog želuca vraćam se natrag a u glavi mi se motaju misli kako je Oprah rekla da možeš smršaviti ako jedeš 5kg majmunske hrane dnevno.Na trenutak pomislim kako je to dobra ideja, no kako uskoro počinje nastava, to će biti neizvedivo, pogotovo zato što velika količina vlakana uzrokuje ubrzanu probavu, a u školskom wc-u nema toalet papira.

¤

Koliko sjeban moraš biti da iz Konzuma tek tako ukradeš rajf vrijedan 10 kuna?
Ne brinite, nisam ja.
Sjećate se, ja sam ona koja vraća lovu ako joj je netko vratio viška i koja prijavi višak pluseva iz sociologije i dobije ocijenu manje.
Nije da se hvalim,dapače, to mi je mana.

¤

I jeste li ikad osjetili da vas neka osoba u vašoj trenutnoj okolini, u vašem društvu, sputava da budete ono što jeste?
Ne, nije vam ta osoba mrska, draga vam je. Okej.
Ali vi ne možete biti ono što jeste, ne ludirate se, ne govorite one smiješne banalne gluposti. Zajebancija nije ista jer znate da je s vama osoba za koju ne znate kako će reagirati na istu.
I onda provod nije potpun.

¤

Mrzim putovati busom.
1.Bus očito nije predviđen za ljude od metarosamdeset s relativno neiskrivljenom kičmom.
2.U busu sigurno nije ugodno sjediti kad iza tebe sjedi gospođa koja se u 7 i po ujutro sjetila jesti sendvič s polijem i lukom.
3.Vrijeme nikako nećeš izgubiti ako prikazuju dokumentarac o Jerry Seinfeldu koji nije uopće smiješan, koji prikazuje Jerrya kao okorjelog perfekcionistu koji nikad nije zadovoljan sa svojim nastupom i prikazuje sve skupa 3 šale na koje sam se nasmijala, i od kojega će ti vrijeme još sporije prolaziti.
4.Ne rade mala svjetla iznad glave pa pod svjetlom mobitela moraš čitati Izravan prijenos u Okeju jer ti je bilo puno dati 25 kuna za Cosmopolitan. Bolnih očiju zatvoriš časopis i shvatiš da ne možeš više i da ti se ne da dalje čitati,kad prorade svjetla.
5.Kad cijeli bus šuti i sluša kako vam je bilo taj dan, što ste radili to ljeto i iz kojeg si se razloga ti ispovraćao na ulasku u Berlin zbog toga što ti po dalmatinsku ne možeš pričati tiše nego što pričaš.

Valjda bi to bilo to.
O Bože, zašto te nitko nije podržao u ideji da odemo na ekskurziju u Grčku?

¤

Ne osjećam se odmoreno. Uopće.
Pod hitno moram pobjeći na neki pusti otok jer ovih praznika uz puste obaveze koje mi vise nad glavom,jednostavno nisam uspjela doživjeti katarzu.

- 14:33 - | 9 komentara | print | !

nedjelja, 23.03.2008.

*Bunch...*

Prije svega: Sretan vam Uskrs!
Nadam se da uživate u pogačama, jajima i ostalim sličnim proizvodima.
Ja da.
Danas sam u 8 ujutro pojela 3 kuhana jaja i baš me briga. fino

Image and video hosting by TinyPic

Praznici su. I meni je dosadno za poluditi.
Osim što sam jučer bojala jaja (posljedice se vide na mojim rukama-imam mješavinu 6 boja na rukama+crna boja za kosu jer sam farbala tetu) i što sam oprala 3 mašine robe, ništa korisno nisam napravila.

I pada kiša. Sad je stala, izlijev ponovno popodne.

¤

Idem u metropolu u četvrtak.
Nas tri.
Je li ovo prvi put da idemo negdje bez gitara na leđima?
Uglavnom, rekla je L. da se ne smijemo veseliti jer onda nikada ništa dobro ne ispadne.
Ne veselim se.Uopće.

Morat ćemo malo tiše pričati da nas ne bi bed blu bojsi.
I naglasiti koji put: Ne, nismo iz Splita.
i
Ne pripadamo Torcidi.
te najvažnije

Hajduk, bljak.

¤

Ako se ikad budem farbala, bit će to ova Julia Roberts boja.
To je zapravo jedina osim moje prirodne za koju mislim da ne bi bila tako užasna.
Image and video hosting by TinyPic
Samo malčice tamnija.

I šišala bi se.
Samo prvo moram naći sposobnu frizerku.
Ne želim više izgledati ko Goran Karan dok mi kosa ne naraste.

¤

Želim naučiti raditi filmiće.
Ono više malih spojiti u jedan, staviti glazbenu podlogu i to.
Skinula sam program koji nije radio. Šmrc.

¤

Gledala sam Sweeney Todda u srijedu.
Pa...svidio mi se.
Meni dajte mjuzikle i osvojit će me svaki film.
Skinula sam soundtrack pa sad lagano pjevušim.

¤

Zadaćnica iz hrvatskog mi je očaj, kad bolje razmislim.
Tema je bila stih iz Pijanog broda A. Rimbauda. Mašta i taj đir.
Preradila sam jednu jedinu pjesmu koju sam napisala u životu. U 1. srednje.
Ispala sam stvarno nezrela.
Tko normalan u zadaćnici napiše:

Ja sam Petar Pan.


Bila je srijeda, zadnji dan nastave, lijepo vrijeme...puko me optimizam pa mi se to činilo ok.

Ja i ona smo pisale istu temu.
Ali na način nebo-zemlja.
Pitam se na osnovu čega smo mi zapravo prijateljice.
Ona je pisala još jednu temu usporedno: Za Uskrs ljudi bojaju jaja, a zaboravljaju pijetla, ali nije je napisala do kraja.
Valjda glavni lik, pivac Marinko, nije više imao što pametno za reći.

¤

Sve mi se čini da ću prespavati praznike. Možda bi mi to bilo najbolje.
A sad idem malo do vas.

mah fino

- 09:51 - | 21 komentara | print | !

nedjelja, 16.03.2008.

*Once I wanted to be the greatest...lower me down*

Stvarno, ali stvarno bi ovoga puta htjela napisati nešto suvislo.

Image and video hosting by TinyPic

Po stoti put pritišćem delete tipku,ništa ne izlazi.

Valjda je danas takav dan.

Već tri sata ležim u krevetu, slušam najdepresivniju muziku koju sam uspjela naći i bojim se pomaknuti jer me svakim pokretom užasno zaboli glava.
Nikad, ali nikad ne spavam popodne.
Danas sam uspjela zaspati na sat vremena i kad sam se probudila, osjećala sam se ko da me netko pretukao.

Razmišljam, ako bi se to tako moglo nazvati.

Jučer sam bila vani.
I sjetila se.
Od prvih starki preko crnine i crne olovke za oči do prvih balerinki, sjajne torbe i rej banki s ljubičastim odsjajem.

Što sam od toga zapravo bila ja?

Tražila sam se u svim tim društvima.Pretvarala se kako bi u svojoj glavi stvorila osjećaj da sam prihvaćena, poželjna.
Pretvarala se da mi je dobro što oni rade kako bi imala ono nešto idealno. Idealnu ekipu, idealne prijatelje.

Onda sam se izgubila, shvatila što radim, pa ostala sama.
Ne volim to ljeto.

Malo sam narasla i shvatila da to nije za mene,
Pa sam željela biti nešto drugo. U nekolm drugom stilu, sa nekim drugim ljudima, i dalje sam se pretvarala.
Opet težila nečem što ne postoji.

Sada sam se popravila.
Sada sam više ja.
Nosim ono što je meni lijepo, slušam ono što sam i nekad davno slušala, zabavljam se na način koji mi zaista jest zabavan.

Ali.
Ali.

I dalje u puno slučajeva to nisam ja.
Zbog nekoga ili nečega odbacim svoje stavove ili ih zadržim sa sebe.
Znam reći ćete mi da to nije dobro ili da sam povodljiva glupača, ali svatko od nas to nekada je.

I dalje težim idealima.
Čovjek je valjda takav.
Ne cijeni ono što ima već se fokusira na ono što nema, što želi, čemu teži.
I kad u 13.27 na autobusnoj stanici dobiješ prekrasnu poruku:

Ej ludakinjo moja.razmisljala sam i zakljucila.ti covice uopce nemas razloga biti u depri.imas tako dobru ekipu tako dobar razred i kolko sam skuzila svi te obozavaju. k. ovo, k. ono.non stop nesto o tebi.i muski su ti prva liga.onda imas nas u glazbenoj, mene uvijek :-) i jednog s korcule, d. koji nas se jedini siti.i uvik pita za tebe.ma sto to nije istina? aj vidimo se popodne.


Ti ćeš se nasmijati i stvarno će te to neko raspoloženje držati taj dan. I onaj dan poslije.
I čim dođe jedan dan kao ovaj ili čim na facebooku pogledaš slike neke ekipe koja kao da je ispala iz tree hilla, opet ćeš misliti isto.

I gledat ćeš ono što nemaš.
Ono što ti tako fali.
I opet će proraditi kompleksi.
I tvoji prekrasni prijatelji više neće izgledati prekrasni.

Do kada?

- 19:49 - | 23 komentara | print | !

utorak, 11.03.2008.

*Oh simple things where have you gone...*

Image and video hosting by TinyPic

Trenutno imam onaj zujeći osjećaj u glavi. Mislim o toliko stvari, a ne mogu se usredotočiti na jednu. Bježe mi misli.
Ne, nisam učila simptome shizofrenije za ispitivanje iz psihologije. Dobro sam.
Bar sebe uvjeravam u to.

Priznajem, dosadna sam za poluditi.
Ne znam kako me više trpe. Kako me vi više trpite. Da sam na vašem mjestu, ja bih odmah prestala čitati.

----------------------------~°°~---------------------------------------

Slavila sam rođendan. U subotu.
Tvrde da je bilo super.
Od plesanja u ljubičastom maminom prastarom kaputu,do večere za 5, švercanja ballantinesa iz kuće do ponovnog plesanja na Girls just wanna have fun, samo što ovaj put nisu plesale cure.
Imam novu pjesmu za koju vežem neki događaj: Sandi-Kad srce kaže da.rofl
I. mi je u pokušaju da dokaže da zna peći palačinke ostrugala sav teflon s tave, ali nema veze smijeh
Jedva sam ih potjerala doma tamo negdje iza 2 jer nisam od umora mogla stajati na nogama.
Usput sam se skoro upišala od smijeha (a i drugih razloga) na izjavu:

Ima li ode mina?

dok smo hodali mojim dvorištem natovareni kruhom, tavom i vrećama za smeće.

----------------------------~°°~------------------------------------------

Dobila sam 2,3 iz biologije na vlastiti rođendan.
Sve je bilo u redu dok nije, dok smo izlazili, rekla da me ne bi pitala da je znala da mi je rođendan.

-----------------------------~°°~------------------------------------------

Je li moguće da tjedan krene loše jer nisam u miru pogledala Anatomiju sinoć?
Fizika, ah ta fizika.
Navukla sam se na Heroje. Damn.

-----------------------------~°°~------------------------------------------

Dobila sam fensi torbu za rođendan. Sveta Roxy Torba. Ima i cvjetiće.
Uspjela sam je zasrati nečim crnim odmah prvi put.
Znate kako se kaže, nije žvaka za seljaka.

I Charnel sam dobila. °N. Bez broja. Hehe.
I 10 deka kave.

----------------------------~°°~--------------------------------------------

Još 11 mjeseci i nešto sitno pa sam punoljetna.cry
Petar Pan.

- 15:34 - | 25 komentara | print | !

četvrtak, 06.03.2008.

*:)*

Na današnji dan prije 17 godina zavrištalo je jedno malo stvorenje.
Malo stvorenje koje znate kao Estel.

Image and video hosting by TinyPic

Heh, pa sretan mi rođendan!fino

- 12:07 - | 21 komentara | print | !

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0