Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/asfaloth

Marketing

*S modricama na koljenima...*

13:34 je i ja s laptopom u krilu sjedim na terasi i pišem gluposti dok mi se u glavi vrti forever young i dok s panikom gledam na desni donji kut ekrana u kojemu piše da imam još 28 minuta baterije.
A meni se stvarno ne da ići po kabel.

¤

Vratila sam se iz sive metropole i skužila da nikad ne bih mogla živjeti tamo ako baš ne moram.
Bjedunjavo nebo i bolni sinusi uzrokovani smogom djevojčici iz predgrađa kao što sam ja nikako ne pašu.
A mislila sam da će mi cijeli život po busevima olakšati ravnotežu u tramvajima, ali nije.
I shvatili smo da se objesiš u tramvaju, vjerojatno nitko ne bi primjetio, kao što nitko nije primjetio salto koji je D. napravio.
I švercali smo se cijeli dan, a nisu nas uhvatili.
Rekli smo da ćemo pričati neki strani jezik ako nas uhvate. Latinski, najbolje.
Ave kondukter.

E da, bilo nam je super.
Vratila sam se kući u minusu, s trapericama i majicom viška.

¤

Neki glas me zove na ručak i odlazim iz mog tabora gdje udobno smještena sunčam friško depiliranu lijevu potkoljenicu.


¤

Punog želuca vraćam se natrag a u glavi mi se motaju misli kako je Oprah rekla da možeš smršaviti ako jedeš 5kg majmunske hrane dnevno.Na trenutak pomislim kako je to dobra ideja, no kako uskoro počinje nastava, to će biti neizvedivo, pogotovo zato što velika količina vlakana uzrokuje ubrzanu probavu, a u školskom wc-u nema toalet papira.

¤

Koliko sjeban moraš biti da iz Konzuma tek tako ukradeš rajf vrijedan 10 kuna?
Ne brinite, nisam ja.
Sjećate se, ja sam ona koja vraća lovu ako joj je netko vratio viška i koja prijavi višak pluseva iz sociologije i dobije ocijenu manje.
Nije da se hvalim,dapače, to mi je mana.

¤

I jeste li ikad osjetili da vas neka osoba u vašoj trenutnoj okolini, u vašem društvu, sputava da budete ono što jeste?
Ne, nije vam ta osoba mrska, draga vam je. Okej.
Ali vi ne možete biti ono što jeste, ne ludirate se, ne govorite one smiješne banalne gluposti. Zajebancija nije ista jer znate da je s vama osoba za koju ne znate kako će reagirati na istu.
I onda provod nije potpun.

¤

Mrzim putovati busom.
1.Bus očito nije predviđen za ljude od metarosamdeset s relativno neiskrivljenom kičmom.
2.U busu sigurno nije ugodno sjediti kad iza tebe sjedi gospođa koja se u 7 i po ujutro sjetila jesti sendvič s polijem i lukom.
3.Vrijeme nikako nećeš izgubiti ako prikazuju dokumentarac o Jerry Seinfeldu koji nije uopće smiješan, koji prikazuje Jerrya kao okorjelog perfekcionistu koji nikad nije zadovoljan sa svojim nastupom i prikazuje sve skupa 3 šale na koje sam se nasmijala, i od kojega će ti vrijeme još sporije prolaziti.
4.Ne rade mala svjetla iznad glave pa pod svjetlom mobitela moraš čitati Izravan prijenos u Okeju jer ti je bilo puno dati 25 kuna za Cosmopolitan. Bolnih očiju zatvoriš časopis i shvatiš da ne možeš više i da ti se ne da dalje čitati,kad prorade svjetla.
5.Kad cijeli bus šuti i sluša kako vam je bilo taj dan, što ste radili to ljeto i iz kojeg si se razloga ti ispovraćao na ulasku u Berlin zbog toga što ti po dalmatinsku ne možeš pričati tiše nego što pričaš.

Valjda bi to bilo to.
O Bože, zašto te nitko nije podržao u ideji da odemo na ekskurziju u Grčku?

¤

Ne osjećam se odmoreno. Uopće.
Pod hitno moram pobjeći na neki pusti otok jer ovih praznika uz puste obaveze koje mi vise nad glavom,jednostavno nisam uspjela doživjeti katarzu.

Post je objavljen 28.03.2008. u 14:33 sati.