'Prokletstvo maloga broja'
Još od samoga početka nastanka kraljevstva staroga i drevnoga – Hrvatskog kraljevstva, Hrvati su oduvijek vjerovali u neko čudno prokletstvo - 'prokletstvo maloga broja'. Tako je to prokletstvo djelovalo i početkom Prvoga svjetskog rata kada su vodeći ljudi tadašnje hrvatske politike smatrali da u budućnosti valja planirati neku širu integraciju, a ne samostalnu državu.
Bili su oni uvjereni da se u orkanskom nevremenu kakvo se moglo u Europi očekivati na kraju Prvog svjetskog rata mali 'hrvatski brod' ne može sam održati na površini. Požurili su poput 'gusaka u magli' iz jedne integracije u drugu.
No, moje je pitanje zapravo zašto su morali biti potopljeni bojni brodovi 'Viribus Unitis' i 'Tegetthoff' (koji je ipak greškom preživio). Odgovor je vrlo jednostavan 'pobjednicima' nije odgovaralo da brodovi pripadnu 'nekoj' još uvijek ne konstituiranoj državi (kraljevini).
Naime, svi su željeli nekakav 'dio kolača', jednako poraženi (Austrija i Mađarska) kao i pobjednici (Italija, Francuska, Engleska, Amerika, Rumunjska, Grčka, Portugal i Srbija).
Austrija je tako svoje ratno brodovlje, gotovo 'neokrznuto' tijekom rata požurila predati državi koja će opstati jedva 33 dana (u nadi da će opet ući u nekakvu 'integraciju' s istom), Italija je željela i imala velike teritorijalne pretenzije prema toj 'državi', pa joj nije odgovaralo da ta država ima 'jaku' ratnu mornaricu.
Srbija je imala gotovo slične planove kao i Italija, a tadašnje vodeće sile (Amerika, Engleska i Francuska) pak su željele zadržati 'nekakve' interesne sfere u toj 'državi' (moru te države).
Nadmudrivanjem i zakulisnim potezima svatko je nešto na kraju ipak dobio, pa čak i 'država od 33 dana' koja je ušla u integraciju, koja joj odmah ujutro slijedećeg dana nije odgovarala, ali to je tada bilo tako, a tako je uvijek kada nisi na strani pobjednika.
Jedino vojnici, naivni, neiskvareni i uvjereni u 'nekakvu pravu stvar' pokušali su sve što je tada bilo u njihovoj moći (čak su nekoliko dana bojni brodovi 'Radetzky' i 'Zrinyi' nosili prefiks 'USS' i vijorili Američku zastavu), ali bila je to samo predstava, pa su 1920. ipak predani Italiji.
< | studeni, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!