Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 26.10.2018.

Stjegoslovlje

Zastava Nipmuc plemena – 'slatkovodni ljudi'

Ime Nipmuc plemena najvjerojatnije potječe od riječi Algonquin jezika 'nipnet' što bi u prijevodu moglo označavati 'mali ribnjak', ali bi se moglo prevesti i kao 'slatkovodni ljudi'.

Nipmuc pleme živjelo i obitavalo je uz rijeke ili na obalama jezera Nove Engleske, točnije u današnjim zapadnim dijelovima države Massachusetts, a u dodir s prvim bijelim kolonistima došlo je oko 1620.

Naime, Nipomuc pleme bilo je orijentirano na poljoprivredu, uzgajanje kukuruza, a selili su se u zavisnosti od godišnjih doba i uvijek ostajali u svojim granicama. Nikada nisu ratovali sa susjednim plemenima (Wampanoag, Narragansett, Massachusetts,, Pequot, Mohegan i Pocumtuc) koji su ih smatrali 'nomadima kukavicama'.

Međutim, Nipmuc ljudi doista nisu bili 'bijedne kukavice' (ja bih prije napisao da se jednostavno nisu željeli organizirati u ratničke skupine i iznad svega voljeli su mir), a to su dokazali tijekom Metacometovog rata (1675. – 1678.).

Taj rat, možda u literaturi poznatiji kao 'Rat kralja Filipa', ili možda 'Prvi indijanski rat', Nipomuc ljudima donio je čistu propast jer njihova populacija je svedena na minimum. Eh, sada se moram malo udaljiti i objasniti taj rat.

Dakle, to je rat između plemena Wampanoag, Narragansett, Massachusetts, Pocumtuc i Nipmuc protiv 'bijelih kolonista' Nove Engleske. Dakle, predaka onih 'Sinova slobode' koji su nosili zastavu 'drva života' (zeleni bor u grboslovno desnom kutu na crvenoj podlozi), a uz njih su stala plemena Pequot i Mohegan.

Naravno, pobijedili su kolonisti i žestoko (do istrebljenja) se obračunali s poraženima, među kojima su nažalost bili i Nipmuc ljudi. No dobro, zastava Nipmuc, koji su se nekako održali i danas ih ima svega 2000 (od nekadašnjih 15 000 pripadnika prije dolaska bijelih kolonista), ipak su 1869. od države Massachusetts dobili trajno svoju zemlju i svoju zastavu.

Žalosno, nikada im se nitko nije ispričao za strašne pogrome koje su preživjeli zbog jednostavne ljudske potrebe za komadićem plodne zemlje i plavog neba, no, Nipmuc ispriku nikada nije ni tražio, a zemljom i dalje koračaju uzdignute glave.

Zastava Nipmuc je plave boje s plemenskim kružnim pečatom koji je obrubljen žutom bojom i ispunjen smeđom u čijem je središtu zelena stabljika kukuruza ispod koje su valovite plave crte što i je simbol rijeke. U gornjem dijelu iznad plemenskog pečata bijelim slovima piše NIPMUC, a u donjem dijelu NATION.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!