Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 21.10.2018.

Stjegoslovlje

Mohikanci (Muhhekunneuw) 'Muh-hecon-ne-ok' – 'narod velike rijeke'

Narod Mohican, nama poznatiji pod nazivom Mohikanci, živio je u dolini rijeke Hudson. Sami Mohikanci sebe su nazivali Muhhekunneuw, što bi u prijevodu s algonkin jezika označavalo ljude koji žive na velikoj rijeci.

Susjedi Mohikanaca nazivali su ih drugačijim nazivima, pa su ih neprijateljski Irokezi nazivali 'Akochakanen', narod Shawnee nazivao ih je 'Nhikana', a i prvi 'bijeli' doseljenici nisu ih nazivali istim nazivom.



Tako ih Nizozemci (s kojima su u dodir došli već oko 1600.) nazivaju 'Canoe' (Kanui) ili 'riječni indijanci', a Francuzi ih nazivaju Mourigan. Međutim, pogrešno je Mohikance nazivati 'Mohegan', jer to je sasvim drugi narod.

Zastava Mohikanaca je bijele boje koja je s vanjske strane omeđena uskim crvenim rubom. U središte zastave je plemenski pečat. Pečat je okrugli i podijeljen u četiri četvrtine. Svaka četvrtina ima usku traku s četiri svetih boja (crvena, crna, žuta i bijela), a u sredini pečata je plemenski totem nazvan 'mnoge staze'.

U grboslovno desnom crvenom kvadrantu je sivi vuk. Grboslovno lijevi kvadrant crne boje prostor je za zlatnog purana. Grboslovno desno ispod je bijeli kvadrant u čijem je prostoru crni medvjed, a grboslovno lijevo ispod je žuti kvadrant u čijem prostoru je zelena kornjača.

Kod prvog kontakta s 'bijelim' doseljenicima populacija Mohikanaca brojala je oko 25 000 ljudi, a nakon završetka Američkog rata za nezavisnost ostalo ih je svega 138. Ratovi, bolesti i alkohol koje su donijeli bijeli doseljenici gotovo su istrijebili Mohikance, pa ih do rata 1812. više gotovo nije ni bilo.

Tako s narodom Mohikanaca i njihovom zastavom ja započinjem novu seriju o narodima Američke istočne obale i završavam seriju o narodima s Velikih jezera.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!